Kada promatamo zlatno razdoblje talijanskog filma koje je iznjedrilo nekoliko veličanstvenih filmova koje su podarili najplodniji autori (Rossellini, Fellini, Visconti, Antonioni…), nekako jedan naslov iskače sa svojom toplinom, veseljem i veličanjem života. To je Fellinijev ¨Amarcord¨, film koji je nastao kao njegova oda ljubavi prema životu, Italiji, filmu, a pogotovo kao posveta svojem rodnom gradu, Riminiju.

Radnja filma odvija se u predrevolucionarno doba, u jednom malom talijanskom gradu, upravo po dolasku Mussolinija na vlast. Osim slavljenog Ducea (iako ne baš od svih), pažnju muškaraca u gradu plijeni zanosna Gradisca (vrhunska uloga Magali Noel). Mladići na vrhuncu puberteta osim nje, mašatju o prsatoj prodavačici te čine razne nestašluke u školi. Tu je još i ludi stric koji se penje na drvo i zahtjeva ženu te još niz scena koje se urezuju u pamćenje, ali i u filmsku povijest.

Iako je ¨La Strada¨ (Ulica) Fellinijev najpoznatiji film, za ¨Amarcord¨ možemo reći da je najobožavaniji. Jednostavno prekrasan prikaz jednog običnog života u jednog prekrasnom gradu gdje svi sve poznaju i gdje se sve zna, Fellini je snimio s toliko ljubavi da je očito da je riječ o posveti svojem rodnom gradu Riminiju. Ono što oduševljava je njegov stil, lakoća kojom nam likovi postaju dragi, iako nisu uvijek karakterno takvi. Tako primjerice mrzovoljni otac ili lokalna prostitutka u Fellinijevoj karakterizaciji postaju nam jednako bliski kao primjerice i dobroćudni mladić željan prvog seksualnog iskustva. A pohvalu treba dati i domaćim distributerima koji su omogućili da ovo remek-djelo možemo gledati na DVD-formatu, remek-djelo koje i nakon više od 30 godina ne blijedi. Valja spomenuti da je ¨Amarcord¨ dobitnik i Oscara za najbolji strani film, a Fellini je od Akademije 1993. primio i počasnog Oscara za cjelokupni rad u filmskoj umjetnosti. Iste godine veliki talijan umire, ali ono što je ostavio za sobom neće nikada...