Potez kino dvorana ¨Broadway Tkalča 5¨ da održe Reviju azijskog filma pokazala se kao pun pogodak. Isprva je bilo zamišljeno prikazati 11 reprezentativnih filmova sa Dalekog istoka u razdoblju od 8. do 22. rujna, no kako je interes publike bio izuzetno velik, revija je produžena još za tjedan dana. Tu se moglo pronaći uistinu pregršt odličnih filmova, a jedan od možda i najboljih je ostvarenje Južno- Korejskog majstora Kim Ki-Duka ¨Proljeće, ljeto, jesen, zima…i proljeće¨ na kojeg ćemo potrošiti slijedeće retke…

U vrlo jednostavnoj priči pratimo starog redovnika (ili Svetog čovjeka kako ga nazivaju) i njegovog učenika, koji stanuju na kućici izgrađenoj na splavi nasred jezera, te događanja u njihovim životima kroz četiri (za nekog i pet) godišnja i životna doba.

Minimalni dijalozi ali maksimalna ljepota izražavanja. Tako bi najlakše mogli opisati cijeli film. Mjesto na kojem se radnja odvija je predivno, priroda koja budi mir i sklad u gledatelja, a koja fascinira i redatelja, te tako možda i petnaestak puta u filmu gledamo kako čamac plovi od kućice do obale jezera. Dosadu Kim Ki-Duk uspješno izbjegava dodavanjem komičnih i tužnih elemenata u priču, s kojima se otprilike u istom odnosu mijenja i vrijeme, odnosno godišnja doba. Puno slika koje ostaju u sjećanju dugo nakon glednja filma, a te ljepote su vjerojtano i natjerale redatelja da snimi ovakav film i pokaže kakve čari nam priroda nudi, koje su u današnjem globalnom društvu zaboravljene. I priču Kim Ki-Duk gradi polako i postepeno, nudeći zanimljivost i radoznalost gledatelja u svakom trenutku. A možda je najljepša slika kada učenik, sada već redovnik-pokajnik, za iskupljenje svojih grijeha vuče kamen na vrh brda, te doživljava puno iscjeljenje stavljajući sveti kip na kamen brda i upijajući pogled na s jezero i dolinu. Film koji vjerojatno nije za sve, ali onima koji dopuste da im Kim Ki-Dukov svijet uđe iznutra, doživjet će veličanstveno filmsko iskustvo.