Dok sam sjedio u toj kinodvorani u SCu tu večer, nisam se mogao ne zapitati što je točno potrebno da se naprave ovakvi filmovi koje sam prisiljen gledati. I tako, duboko uznemiren idiotarijama koje su se prikazivale na ekranu preda mnom, došao sam do zaključka da su preduvjeti za sudjelovanje na Maratonu kratkog filma (osim kamere) veliki višak vremena i totalni nedostatak kreativnosti i talenta. Ruku na srce, što sam mogao očekivati od festivala koji stavlja težište na kvantitetu te nagrađuje ljude koji snime, editiraju i prikažu najviše filmskog materijala u 3 dana?

Možda sam malo pre kritičan, ali bili biste i vi da ste morali gledati četiri jebena sata hrpu 7 minutnih filmića od kojih su se neki najbolje mogli okarakterizirati kao video blogovi?

I taman kad mi je falilo samo 7 minuta do moždanog udara imao sam priliku vidjeti nešto zbog čega mi nije bilo žao tih četiri sata života koje sam potratio u toj kino dvorani.

Slijedećih pet minuta sam gledao Good Boja, kojeg se najbolje može opisati kao epsku dramu s elementima akcije zabranjenu djeci mlađoj od 16 godina zbog scena seksa i nasilja. O čemu se zapravo radi? Good Boj je tajni agent koji radi za nepoznatu (ne)vladinu agenciju i na zadatku je. Zadatak uključuje praćenje prijenosa tajnog „paketa“ i zaustavljanje pokušaja eventualnog presretanja dotičnog paketa. Naravno, ne bi to bio film kad paket ne bi bio otet i to od Good Boj-evog zakletog neprijatelja Bad Boj-a. U slijedećih par minuta smo imali priliku vidjeti dosta scena punih već prije spomenutog seksa i nasilja što je činilo ovaj filmski uradak posebnim tu večer (i po tome što je bio dobar).

Za one koji su željni 5 minuta fast-pace akcije i uzbuđenja, klikom na slijedeći link možete pogledati to čudo hrvatske kinematografije:

Ukoliko želite posjetiti originalnu stranicu ili ostaviti komentar na ovaj uradak trk na: http://www.youtube.com/watch?v=tlCBDF69lNQ