Iako vrlo dobar rock album, sa singlovima poput nancy boy, 36 degrees, teenage angst ipak se ne bi vinuo u neke visine da se nije svidio Davidu Bowie-u, koji im je gostovao na jednoj pjesmi, a i kasnije pomogao u karijeri. Bend vam se neće svidjeti iz dva razolga; ako ste homofob (pjevač je biseksualac koji se voli šminkati,a i droge mu nisu bile strane, a basist je homoseksualac) i ako vam se ne sviđa glas pjevača. Na ranijim albumima ponekad zbilja zvuči kao žena. Meni ne smeta ni jedno ni drugo, ljudi, pa živimo u 21. stoljeću! Još jedna zanimljivost. Pjevač je pola škot, pola amerikanac, a bubnjar je šveđanin, a upoznali su se u luxemburgu, na studiju. Anyway, sad malo o samoj glazbi.

Placebo – Placebo. Prvi album, iz '96, čisti rock prožet emocijama i problemima, a ponegdje zvuči i kao punk rock. Melodičan, a opet pomalo sirov. Neki ga uspoređuju s Nirvanom, ali Placebo zvuči puno uhu ugodnije, a glas pjevača puno milozvučnije, nego skureni glas Kurta. Nakon prvog albuma mjenjaju bubnjara. Stari se zvao Robert Schultzberg.

Ocjena: 14/20.

Without you i'm nothing. 1998. Drugi album sa singlovima; pure morning, you don't care about us, every you every me... Meni osobno najdraži. Puno više produkcije,a nešto manje rock energije. Na ovom albumu se dečki igraju s razno raznim efektima, te album ima i sporih i brzih i tužnih i energičih pjesama, ali zadržavaju svoj prepoznatljivi zvuk. Brian je prestao mutirati i ima malo dublji glas. To će se još popraviti na idućim uradcima. Ali, svakako album koji vrijedi preslušati, ako vas zanima kako zvuči bolja strana brit-rocka.

Ocjena: 16/20

Black market music. 2000. Njihov najpoznatiji album s udarnim hit singlom slave to the wage (uz special k, black eyed, taste in men), meni je ujedno i najslabiji. Kao da im je malo ponestalo ideja. Pola albuma zvuči super, dok je druga polovica puno slabija. Malo su se pogubili na nekim pjesmama s tom produkcijom, pa zvuči na djelovima kao da su tu neke pjesme samo da bi popunile broj. Ali, svejedno, neloš album.

Ocjena: 12/20.

Sleeping with ghosts. 2003. opet se popravljaju te album ponovo ima noviteta, a i pjesme su bolje nego na predhodniku. Album nastaje u razdoblju američke invazije na Irak, pa cijeli album ima i jednu političku crtu, što je mali odmak od prijašnjih radova, kada su pjesme uglavnom baziraju na pjevačevim razriješavanjima emocionalne situacije. Singlovi su bitter end, special need, this picture...

Ocjena 15/20.

Once more with feeling. 2004. Best of komplicija s dodatnim cd-om na kojem se nalazi 10 remixanih singlova. Taj dodatni cd je super, puno elektronike i zapravo, ovako bi remixevi trebali zvučati, ima tu i tehna, drum'n'bass-a, a i svega drugoga. Na prvom cd-u je suradnja s Davidom Bowie-om, promjenjene verzije every you every me i english summer rain, singl protege moi, prije izdan samo za francusko tržište a i otpjevan je na francuskom, te dvije nove vrlo dobre pjesme; ''i do'' i ''20 years''. Eto, tu imate sve na jednom mjestu i ovo je dobar cd za otkrivanje placeba, ako još niste upoznati s njihovim radom.

Ocjena; 16/20.