Evo prvog romana koji ću preporučiti. Radi se o kultnom američkom romanu, jedinom objavljenom djelu Harper Lee, za koji je dobila Pulitzerovu nagradu 1961. godine. Kasnije je po ovom romanu snimljen i poznat film sa Gregoryjem Peckom u glavnoj ulozi.
Ubiti pticu rugalicu je priča ispričana kroz lik djevojčice Scout, koja odrasta u malom mjestu Maycomb, u Alabami. Radnja je smještena u 1930-te godine i na američki Jug – teme kojima se bavi nameću se same od sebe, rasizam, poimanje dobra i zla, herojstva i kukavičluka, siromaštva, bijede, čarolije djetinjstva otkrivaju nam se malo pomalo, kao i gorka spoznaja da svijet nije pravedan i da pravda nije uvijek očita.
Glavni junaci ove priče, mala Scout, njen brat Jem i njihov prijatelj Dill (za lik kojeg je autoricu inspirirao Truman Capote, njen prijatelj iz djetinjstva) proživljavaju tipične dječje avanture, ali kroz njih i otkrivaju svijet oko sebe, svijet odraslih koji im se ne svida. Opisi djetinjstva u malom gradu, dječjih avantura, tajni i misterija koje skriva susjedno dvorište svakoga mogu podsjetiti na vlastite djetinje zgode, a suđenje mladom crncu optuženom za zločin koji očito nije počinio nadvija se nad njihovo djetinjstvo i oni upoznaju prve ružne strane svijeta odraslih...
Potresno je čitati kako se suočena s nepravdom i vlastitom bespomoćnošću da ju promijeni Scout razočarano plače sklupčana u krilu svog oca, ali isto tako savršeno očarava ono što, vjerujem, većina ljudi ponekad osjeti – razočaranje onima koji su nam bili uzor i apsolutnu nemoć.
Ovo je roman koji ulijeva optimizam, ali ne i idealistička slika svijeta. Roman koji govori da je svijet ružan, ali da postoje ljudi koji vjeruju u mogućnost da postane bolji.
Za sve nas koji živimo u današnjem svijetu, a i dalje jurišamo na vjetrenjače vjerujući u ideale, ovo je roman koji ulijeva nadu.
|
