Ovo piće je legendarno. Kao što i piše na piću ono je bilo važan dio ludog noćnog života u 19. stoljeću. Misli se da je igrao i važnu ulogu u djelima umjetnika (među umjetnicima koji su ga konzumirali nalaze se i Vincent Van Gogh, Pablo Picasso…). Originalni naziv Abinthe-a je «Zelena vila». Piće je nažalost zabranjeno u mnogim zemljama (među kojima je i SAD), nije ga se lagano dočepati, a ni cijena nije zanemariva. Pola litre – 130 kuna. Ipak Dodo je bio u Ukrajni i nabavio ga (Dodo hvala ti :))). Da ne duljim krenimo s recenzijom samog pića…

Dakle Absinthe koji smo mi pili je bio «Green». Ako niste znali postoji nekoliko vrsta – Green, Red, Black. Razlika nije samo u boji nego i u jačini i kvaliteti (naravno i u cijeni). Green ima 70% dok recimo Black ima 90% alkohola. Miris i okus jako podsjećaju na neo-angin. Na moje iznenađenje nije ga uopće problem piti. Žarenje osjetite tek u želucu.

Priprema se tako da natočite 0.03 Absinthe-a u čašu i zatim preko žlice šećera nalijevate oko pola do jedan decilitar ledene vode. Lagano promiješate i popijete. Mogu vam reći da stvarno lupa jer nakon otprilike 2 decilitra već niste potpuno trijezni, a nakon 3 je već malo vjerojatno da ćete se sjećati te večeri. U svakom slučaju odlično piće koje se isplati probati. Zanimljiva činjenica je da se piće radi od crvljivog drveta. Postoji i loša strana toga svega, a to je da sadrži malu količinu supstance koja uzrokuje halucinacije. Na svu sreću u komercijalnim verzijama ovog pića ta razina je dovoljno niska tako da takvih iskustava nismo imali. Živjeli