Akademska godina
Published On 04/12/2010 » 1486 Views» By Alba » Alba

Iako tamo negdje u kalendaru sveučilišta stoji da akademska godina službeno počinje 1.10, svi studenti dobro znaju da nova godina ne može nikako započeti 1. kada su dekanski oko 5. A kako možeš započeti novu, ako nisi još sredio staru…pa stoga i ja kao i ostatak studentske populacije početak shvaćam kao dan kada počinju predavanja. Što će reć oko 15.

Svaka godina na faksu ima svoj isti ciklus i većina studenata ima sličan lifestyle vezan za dijelove tog ciklusa. Iznimka je možda jedino prva godina (prvi put) – kad si još mlad i nadobudan… faks počne tjedan ranije i ideš na sva predavanja (bar u prvom semestru) pa malo odskačeš od prosječnog studenta viših godina…al prije ili kasnije svi dođemo na isto.

Listopad- Ako te «pad» u imenu ovog mjeseca asocira samo na to mutavo lišće a ne i na nikakav drugi pad, onda znači da si imao sreće i izgurao prošlu godinu i možeš krenuti u novu, tj. krenuti na predavanja. Problem s predavanjima prvih tjedana je u tome da svi idu na predavanja (pokupit potpise, vidjet staru ekipu, ili jednostavno glumit onu staru priču-sad ću stvarno ić na predavanja i slušat) i predavaone su krcate. Što znači da treba ili dolazit ranije za uhvatit dobro mjesto (prvi ili zadnji red, ovisno o preferencijama pojedinca) ili odmah odustati od dotičnog predavanja.

Kako lišće nastavlja padati i bliži se studeni tako se lagano prazne i predavaone a pune bircevi oko fakseva, no ipak još zavidan broj studenata pohađa predavanja.

Studeni- studeni je mjesec brucošijada. Jeeeee. I ako više nisi brucoš, brucošijade su i dalje dobar provod iz više razloga:

•  Cuga je najčešće povoljnija, kakti malo više za studentski džep. Al budući da je dubina studentskog džepa obrnuto proporcionalna studentskim «kapacitetima», obližnji prakići su u igri kao i uvijek

•  Na brucošijadi se nađe velik broj kolega. A velik broj kolega na jednom mjestu garantira dobru zabavu

•  Nađe se i studentske populacije općenito…pa ako u akademska postignuća računate i broj zbarenih studenata/ica, vjerojatnost uspjeha je velika

•  Na brucošijadi vlastitog faksa je lako moguće i naići na asistente (uglavnom oko šankova) koji inače glume neke veličine pa njihovi ispadi po brucošijadama daju materijala za dobar trač…ili čak ucjenu..tko zna

•  Moguće se dobro provesti i na mjestima na kojima je inače žasu jer većina klubova kad je brucošijada mijenja ustaljeni program (a uzevši u obzir ZG ponudu izlazaka to treba iskoristiti)

Budući da u studenom još nema nekih značajnih obaveza u vidu kolokvija, obilaženje svih mogućih brucošijada je dobar način sudjelovanja u akademskom životu.

Prosinac- nažalost profesori su se već zahuktali, ispredavali dobar dio gradiva (vrijedi osobito za jednosemestralne kolegije) i počeli nabacivat kolokvije. Čisto da pokažu da sva ta sila asistenata koju imaju nešto i rade (čuvaju nas na kolokvijima – trés odgovoran posao, i ispravljaju kolokvije).

Ako spadate u onaj odgovorni dio studenata, ta 2 tjedna smanjujete izlaske i polažete kolokvije (što se u krajnjoj liniji većinom i isplati).

A onda dođu blagdani, božićni tulumi (jeeee) i službena sezona tulumarenja. Budući da svi studenti (osim nas iz metropole i okolice) zgiljaju doma, studentski život malo hibernira.

Siječanj- Kada predavanja ponovno započnu vidljive su osjetne praznine u predavaonama zbog toga što dio studenata kraj praznika shvaća prilično ležerno i najčešće su doma ili na skijanju bar prvi tjedan predavanja. Drugi razlog propuha u predavaonama je nastavak kolokvij-torture započete u prosincu pa dio ljudi uči umjesto da ide na predavanja. A i uvijek prisutan postotak onih koji dođu do faksa ali zaglave u bircu raste što više vremena protječe.

Veljača- Veljača je svima mrska jer iako nema predavanja počinju zimski ispitni rokovi. Budući da se više- manje svi prihvaćaju knjige, i da je krajnje vrijeme kopirat sve one skripte i rokove biznis u kopiraonama rapidno raste.

Također, i najkrcatije mjesto u gradu postaje NSB. Kao i uvijek kad su rokovi NSB je prepun (svi katovi su prepuni, a ne samo 5.-tamo je klijentela u istom broju cijelu godinu). Koliko je u NSB-u moguće naučiti, ovisi od osobe do osobe. Mene, primjerice ono pozadinsko zujanje klime, apsolutna tišina isprekidana cviljenjem liftova potiče samo na spavanje i odlazak na kavu na 5.kat. Al ima ljudi koji zaista tamo i nešto nauče.

Ožujak- Ožujak baš i nije po ničemu poseban. Više služi kao odmor od rokova i upadanje u neki zakašnjeli zimski san, budući da nam ispiti onemogućuju slična stanja ranije. Kako su ispiti već završili, i što si dao, dao više nema neke pretjerane potrebe pohađati predavanja i biti u toku s gradivom pa je ožujak pogodan i za malo dulji boravak doma (ako niste iz ZG), neko putovanje…ili jednostavno beskonačno sjedenje po kavama i dangubljenje.

Travanj- Kako se lagano proljeće dovlači sve je teže odoliti zovu terasa u odnosu na zagušljive predavaone. Ali, u travnju vrebaju i rokovi. Doduše, oni izvanredni, ali ako veljaču niste proveli radno, onda je ovo dobrodošla prilika za ispravljanje tih grijeha prošlosti. Osobno mislim da se baš u travnju riješava pitanje hoću li ili neću proć godinu. Jer ako u travnju (kad već nisi u veljači) počistiš ispite iz zimskog semestra, šanse za to da se u ovakvom ciklusu nađeš i iduće godine su mnogo veće.

Svibanj- Poprilično sličan prosincu budući da je natrpan kolokvijima pa je najbolje opet svratit do NSB-a. Tamo, ako ništa drugo, okružen svim onim marljivim ljudima i hrpetinama knjiga dobivaš osjećaj da nešto korisno i radiš. Jedina kvaka NSB-a je u tome što je tamo vrlo lako nabasati na ekipu iz gimnazije koju nisi dugo vidio jer ste se razišli po različitim fakultetima, a onda je teško izbjeć kavice za dobra, stara vremena.

Lipanj- Kada završe predavanja (na koja sad već stvarno više nitko ne ide) umjesto zasluženog odmora (nakon svih onih kolokvija u proteklom mjesecu) službeno započinju ljetni ispitni rokovi. Ljetni ispitni rokovi (kao i svi ostali, ali ovi pogotovo) znače opet high season za vlasnike kopiraona, a za studente razdoblje obaranja rekorda u broju popijenih šalica kave i popušenih cigareta. Već po defaultu 90% nas se pretvara u kofein-ovisnike (znate onaj feeling kad je već 1 u noći a skripta ispred tebe, i nemreš sjedit nad njom jer si totalno hiperaktivan od svih onih kava..pa je najbolje zapalit da se smiriš) a dio i u privremene pušače (mogli bi ih nazvat «rok-pušače» zbog sličnosti s «vikend-pušačima»).

Srpanj & Kolovoz- Stvar se stišava polovicom srpnja kada oni marljiviji (ili sretniji, može i tako) skaču od sreće jer su dali uvjet a ovi ostali se mire s time da im je ljeto propalo. Ne, propalo nije prejak izraz zato što se (pogotovo ako vam za uvjet fali više od 1 ispita) većinom za 1. jesenski rok treba vratit s mora debelo prije kraja 8. mjeseca i uhvatit se knjige što je katastrofa teško jer se još nisi stigao ni odmorit pošteno (pošteni odmor traje više od mjesec dana) a treba već počet učit. A učit dok je vani još uvijek 30 stupnjeva, dobar dio ljudi još na moru nije baš produktivno.

Rujan- Sada je već stvar postala ozbiljna jer prilika za dat ispite i upisati sljedeću godinu je sve manje (točnije dvije i eventualno treća). U principu se zatvaraš u kuću sa knjigama i gore navedenim supstancijama i pokušavaš uhvatit taj famozni uvjet. Upravo u tom razdoblju te najviše ljudi zove van i na razne fešte jer kako se daju uvjeti tako se to i slavi, i meni osobno dođe da plačem kad moram odbiti takav poziv i vratit se knjizi. Ali kad i sam daš uvjet onda je prilika za nadoknadit sve propušteno, i to duplo. No, nažalost već par tjedana kasnije opet dolazi listopad…i here we go again.

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>