Berlin
Published On 10/12/2010 » 5644 Views» By Jazzie » Putovanja

On nema reputaciju Pariza ili Rima, niti znamenitosti poput Atene ili Londona, ali jedan je od onih ogromnih europskih metropola koje 24/7 žive punim plućima. Herzlich wilkommen in Berlin!

Glavni grad Njemačke ima nešto manje od 3.5 milijona stanovnika, od čega veliki postotak otpada na Turke. Iako se na Njemačku iz naše perspektive gleda kao na zemlju snova, danas to više nije tako. Stopa nezaposlenosti u Berlinu iznosi nešto više od 18% što se može vrlo lijepo doživjeti u samom gradu – sa većine poslovnih zgrada se smiješe natpisi „Vermietung“. Ali krenimo redom.

23-kupola-na-reichstagu

Moja prva postaja bila su Brandenburška vrata, definitivno najpoznatiji detalj Berlina. Prišla sam im sa zapadne strane i dočekala su me u svom punom svjetlu. Imaju 5 prolaza od kojih je je onaj srednji najširi i njime je u davna vremena mogao prolaziti samo kralj. Na vrhu se nalazi božica pobjede s četiri konja usmjerena prema istoku jer je tamo tradicionalno bio centar. Inicijalno je ona bila gola, ali su stanovnici grada bili zgroženi tim nemoralnim kipom pa ju je umjetnik morao zaogrnuti plaštom. U vrijeme podjeljenosti na zapadni i istočni Berlin, vrata su postala pravi simbol podijeljenosti grada jer su se nalazila u ničijoj zemlji, točno iza Zida.

Prošavši kroz Brandenburška vrata, ušla sam u istočni dio grada, točnije na Pariser Platz. U vrijeme Drugog svjetskog rata čitav trg je srušen, a komunisti ga nisu obnavljali jer je bio u točno uz Zid. Nakon ponovnog ujedinjena Njemačke, trg je uređen tj. gotovo sve zgrade su ponovno izgrađene. Na moje razočaranje, nisu građene kopije starih građevina, nego su se bez prevelikog plana nizale niže zgradice poznatih europskih arhitekata. Tako se tamo nalazi i zgrada glasovitog Franka Gehry-ja, arhitekta koji je zaslužan i za Guggenheimov muzej u Bilbau.

07-pogled-s-tornja

Osobito je zanimljivo da urbanistički plan grada dozvoljava građenje zgrada do 22 metra visine jer im je želja nizak i razveden grad. Tako je od davnih dana (iako se naravno izuzetci mogu vidjeti na svakom koraku). Zbog tog su pravila i mnoge ulice u gradu široke točno 22 metra jer su željeli izbjeći činjenicu da se jedna zgrada sruši na susjednu – naime, „netko“ je mislio da se zgrade ruše kao domino pločice.

Panoramom grada dominiraju televizijski tornjevi. U Berlinu je sve duplo pa tako postoje i dva tornja, jedan u zapadnom, a jedan u istočnom dijelu. Zapadni je stariji i oronuo, a istočni je nešto ljepši te se smatra najvišom berlinskom građevinom. Visok je 368 metara, a platforma na koju je dopušteno ići se nalazi na 203 metru. Inače, središnji dio se vrti, ali jako sporo (cijeli dan mu treba za jedan krug), tako da se to niti ne primijeti. Tu se nalazi vidikovac, bar i jedan restaurant, poštenih cijena, ali kažu berlineri ne i kvalitete.

Istočni Berlin je turistički zanimljiviji od zapadnog. Vrlo je zanimljiv trg na kojemu se nalazi koncertna dvorana kojoj se s obje strane nalaze dvije gotovo identične crkve. Iznenađujuće je i za grad te veličine, da u subotu oko 12h nema žive duše na trgu osim par manjih grupica turista. Ipak, kasnije sam vidjela gdje su ljudi – u zapadnom dijelu, tamo gdje se troše novci. U blizini se nalazi još jedan trg, okružen samim zanimljivostima koji je u vrijeme mog boravka u Berlinu bio cijeli raskopan – inače, općenito mogu reći za Berlin da je u izgradnji ponajviše zbog „Fussball Weltmeisterschafta 2006“ ili po seljački Svjetskog nogometnog prvenstva 2006. Iako kažu Berlineri da je tako oduvijek u Berlinu – prije je bilo rušenje zida razlog za izgradnju, sad prvenstvo, poslije će opet doći nešto novo. Tu se nalazi Kraljevska knjižnica, koja se danas korist kao zgrada Pravnog fakulteta. Inače, knjižnicu su demolirali nacisti, pobacavši sve nepodobne knjige van, na sredinu trga i zapalivši ih. Zbog toga je danas na sredini trga jedna staklena ploča i kada se pogleda kroz nju pod zemljom se vide prazne police – simbol nacističkog paljenja knjiga.

Tu se nalazi i Katedrala Sv. Hedwige. Moja prva asocijacija je bila Potterova sova, ali vjerujem da to nije ta Hedwiga :) To je katolička katedrala, koja vrlo često dominira panoramom grada svojom zelenom kupolom. Na trećem uglu trga nalazi se gradska opera koju zbog sunca nikako nisam mogla lijepo uslikati. Na drugoj strani, tek kada se prijeđu Unten den Linden, nalazi se glavna zgrada jednog od ponajboljih njemačkih sveučilišta – Humboldt Universität.

Zanimljivo je da Berlin ima i jedan otok usred grada, koji je s ostatkom kopna povezan mostovima sa svih strana. Na tom otoku nalazi se sve i svašta. Između ostalog i Berlinska protestantska katedrala. Ispred se nalazi ogromna livada koju mladi (i oni koji se tako osjećaju) koriste za izležavanje po lijepom vremenu. Zanimljiva je ta tradicija ležanja po gradskim livadama i parkovima tako normalna u čitavom svijetu, koja je nama potpuno strana.

Odmah uz Katedralu nalazi se i jedna predivna komunistička zgrada (čisto da ne zaboravite da smo u istočnom dijelu), zvana Zweifel – u prijevodu dvojba. U drevna vremena Zida zgrada je korištena za razne državne službe, a danas je prazna. I trebalo bi ju srušiti… Ali problem je što su temelji tako duboko u zemlji da pri rušenju zgrade postoji opasnost da bi se i sve ostale u blizini srušile, prije svega Katedrala. U nedostatku novca, neki smatraju da je možda i bolje da tu ostane kao simbol nekadašnje podjeljenosti.

Na otoku se nalaze neki muzeji, od kojih sam ja posjetila Nacionalnu galeriju i Pergamon. Nacionalna galerija sadrži slike i skulpture iz 19.stoljeća, većinom njemačkih umjetnika koji su laičkom puku potpuno nepoznati. Muzej Pergamon je pak i više nego zanimljiv. Iako ljudi budu njime najčešće oduševljeni, mene je zgrozio. Šok je mala riječ, za ono što sam doživjela. Naime, tamo se nalaze umjetnička djela drevnih kultura – iz Babilona, Mileta, Egipta… Ali, ne nalaze se tu samo skulpture ili dijelovi nekih građevina, nego su Njemci dovukli čitave zgrade! Iz samo njima poznatih razloga zgradu iz Mileta su rastavili u dijelove, dopremili samo Bog zna kako do Berlina i tu u muzeju opet sastavili. Isto su napravili i s cestom i vratima iz Babilona – da dovukli su čitavu cestu.

Kad smo već kod muzeja, definitivni must-see je muzej pod imenom Berlinska priča, u kojem se na vrlo atraktivan način pokazuje povijest grada od samih začetaka do današnjih danas. Izuzetno je zanimljiv baš u onoj fazi Drugog svjetskog rata i kasnije podjele.

Posjetila sam i zgradu Bundestaga, poznatu pod nazivom Reichstag, koja se nalazi u blizini nekadašnjeg Zida. U čitavom gradu, na mjestu Zida su ostavljene posebne kockice koje ga simboliziraju. Zanimljivo je da se na vrhu Reichstaga nalazi staklena kupola na koju se možete i popeti i uživati u fantastičnom pogledu na grad. U dvorani Bundestaga sam odslušala prezentaciju o povijesti Reichstaga i današnjem Bundestagu.

Ne znam da li znate da je simbol Berlina onaj čovječuljak sa pješačkog semafora. Priča je pomalo smješna. U Istočnoj Njemačkoj je čovječuljak na semaforu bio simpatičan – sa šeširićem i kao veseo, dok je u Zapadnoj bio onaj obični normalni. Kako su nakon ujedinjenja mijenjali semafore, počeli su svuda stavljati te obične zapadnjačke čovječuljke, na što su se istočnjaci pobunili jer je njihov čovječuljak „bolji i ljepši“. To nekako simbolizira tu podjeljenost, različitost. Jer i dan danas postoji određeni ponos u ljudim prema dijelu (bolje reći strani) Njemačke iz koje dolaze.

Ostatci Zida (1961-1989) vidljivi su u blizini Istočnog kolodvora, sa istočne strane. Danas kad čovjek stoji pored te hrpe betona uopće nije zaplašen i ne shvaća koliko je života tu palo, i koliko je patnje on prouzročio. Zid je oslikan, ali nažalost divljaci su ga išarali. Valjda svaka budala koja je tu došla (turisti!) se morala potpisati preko umjetničkih djela, prvenstveno Talijani i Španjolci. Inače, sa te strane zid prije nije bio oslikan jer Istočni režim to nije dozvoljavao, nego je to iscrtano tek nakon službenog pada Zida. I svakih par godina umjetnici se vraćaju, kako bi obnovili svoje crtarije.

Još jedna od legendarnih točki Berlina je „Check point Charlie“, u vrijeme podjeljenosti grada nešto poput graničnog prijelaza. U bivšoj carinskoj kućici za nekoliko eura možete dobiti i pečat u putovnicu o prelasku „granice“ istočne i zapadne Njemačke.

Obišla sam i legendarni kolodvor Zoo, koji je, morati ću vas razočarati, jedan lijepi, željeznički kolodvor bez drogeraša koje bi očekivali. Ipak, kako je veličinom premali za jedan ovako veliki grad, Deutche Bahn (Njemačke željeznice) trenutno grade novi, veliki kolodvor.

Ako se pitate što i gdje jesti, odgovor je vrlo jedostavan – Döner Kebap. Taj turski specijalitet je zbog ogromnog broja Turaka u Berlinu (moj prijatelj iz Istanbula kaže da je Berlin turski otok) postao već legenda i stvarno bi bila šteta ne probati ga. Btw. ne da je fini, nego je genijalan! Za lijepog vremena, moj savjet bi bilo uzeti Döner za van i pojesti ga ležeći na nekoj od krasno uređenih gradskih livada.

Za večernje izlaske se nisam morala brinuti jer su moji berlinski prijatelji sve organizirali. Tako sam subotnju večer provela u jednom fantastičnom disku sa 5 florova, na kojima se pušta različita muzika pa tako si svatko izabere što mu odgovara. Pogledala sam muški i ženski striptiz, dobila besplatno kondom i naplesala se do mile volje. Ipak, treba još reći da su cijene paprene, ali opet ne toliko koliko u Londonu ili Parizu. Samo garderobu sam platila 1 euro, što je tri do četiri puta više nego što bi ju čovjek u Hrvatskoj platio.

Čula sam da ljudi žele tulumariti Amsterdamom, zaljubiti se u Parizu ili probijati se kroz maglu Londona, ali rijetko tko tolikom željom želi vidjeti Berlin – potpuno nezasluženo! To je grad mnogih ljepota i multikulturalno središte, gdje se neki „topliji“ mentaliteti miješaju s tradicionalno hladnom Njemačkom na mjestu koje je nekada spajalo dva svijeta.

Pogledajte cijelu galeriju iz Berlina ovdje!

 

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>