Eto nakon nešto nagovaranja mojih kolega i mog dugog razmišljanja ipak sam se odlučio upustiti u ove vode. Pitate se tko je sada ovaj i kaj sad taj hoće na ovoj stranici? Kaj stranica već nema jednog izvrsnog glazbenog kritičara? Osobno mislim da su me na ovo nagovarali tek tako da postoji netko tko će piskarati najlošije članke (i samim time sami sebi podižu moral na način “Ajde bar Happy piše lošije od mene”)…

Jedna stvar me kod glazbenih kritičara uvijek kopkala. Nakon što bi popljuvali neki album ili bend, odmah se u meni javio neki otpor s pitanjem; pa ajde onda ti napravi bolji!? Mislim, zbilja mi je glupo kad neki lik koji nikada nije naučio svirati ni jedan instrument a nikada nije ni bio u bendu, da mi daje kritike rada drugih ljudi, koji su ipak uspjeli napraviti nešto, jer dotični kritičar nije uspio napraviti ništa...

U posljednjih nekoliko godina pojavljuje se sve više mladih otočkih bendova čiji albumi prvijenci redovito kupe samo hvalospjeve kritike. Najrazvikaniji od njih zasigurno su Franz Ferdinand i Arctic Monkeys, no ne treba zaboraviti ni bend koji je 2005. objavio jedan od ponajboljih rock albuma današnjice...

Da Norah Jones nije objavila novi album negdje u isto vrijeme, ovo bi bio najuspješniji live album svih vremena. Ovako je jedan od najuspješnijih live albuma svih vremena. Ipak, to je zapis s londonskog koncerta koji je održan u sklopu najuspješnije ženske turneje svih vremena. A koncert je izvela najuspješnija pjevačica svih vremena. U čemu je tajna? U basnoslovno skupim ulaznicama za koncert (ulaznica u Pragu je stajala oko 2000 kuna)? Ili je ipak stvar u Madonni?

Ljubitelj masa, narodni heroj, hrvatski vojnik i zasigurno naša najveća pjevačka zvijezda je ponovno tu. Pet godina nakon možda najuspješnijeg (čitaj najprodavanijeg) albuma u povijesti Hrvatske glazbe ˝E, moj narode˝, Thompson se vraća jači nego ikad...

Najnoviji uradak jednog od najvećih, najpopularinijih i usudim se reći najboljih heavy metal bandova na svijetu uskoro dolazi u naše cd shopove. Mi smo ga već preslušali pa pročitajte jeli dostojan svojih prethodnika...

Bila je negdje 1998. godina kada je John Frusciante nakon godina u nesvjesnim stanjima zaželio ponovno zasvirat sa starom škvadrom. I tu je počeo novi život Red Hot Chili Peppersa. Povratnički ˝Californication˝ iz 1999. i ˝By The Way˝ tri godine kasnije bili su fantastični albumi (pogotovo ˝Cali…) koji su RHCP pretvorili u jedan od najznačajnih bendova trenutno na sceni. Četiri godine nakon ˝By The Way˝ bend se osjećao dovoljno zrelo i spremno da snimi pravi dvostruki album u stilu velikana iz 70-ih (Led Zepellin, Clash…)

Andreas Vollenweider već duže vrijeme nalazi se na glazbenoj sceni. Po meni jedan od najvećih glazbenika današnjice. Čovjek koji je svoju viziju početkom 80-ih odlučio podijeliti s ostatkom svijeta…

Mislim kako svi znamo tko je i što je Parni valjak na našoj glazbenoj sceni. 30 godina je iza njih. No kako oni kažu kraj je blizu…možda i preblizu. Husein Hasanefendić poznatiji kao Hus, gitarist i skladatelj potvrdio je kako je kraj Parnog valjka pred vratima: “ Bend je odlučio da do kraja godine sviramo i onda rastajemo. Dakle, s Novom godinom prestajemo raditi i nema više Parnog valjka.”…

Led Zeppelin IV ili popularno nazvan album s magičnim simbolima. To je album za koji se smatra da je najbolji trenutak Led Zeppelina (s čime se ja u potpunosti slažem). Na albumu hit do hita, a između ostalih pjesama naići ćete i na besmrtni “Stairway to heaven”…

Prvo sto vam uvijek zapne za oko kod nekog CD-a je naslovnica…u ovom slučaju na njoj se uz ime grupe i albuma, te pomalo suludog crteža nalazi i ovo: “magazin za daltoniste, bicikliste, rock gitariste, djecu i vojnike, teške bolesnike, profesore i grobare, striptizete, psihopate, konduktere i mornare”…

Gledam danas krajičkom oka “Glazbenu TV” da vidim što je kod nas trenutno u samom vrhu domaće glazbe. Ono što me iznenadilo bio je broj jedan. Na prvom mjestu našla se grupa Flyer koja je sa Josipom Lisac prepijevala njezinu, meni osobno izvrsnu pjesmu “O jednoj mladosti”...

Mike Oldfield…krasili su ga natpisi poput “čarobnjak 1000 nadosnimavanja”, ”genije”, “najvažniji skladatelj desetljeća (to se odnosi na 70-e)”, pitate se da li je to možda malo prenapuhano? Pa rekao bih da i je, ali usprkos svemu tome smatram da definitivno spada u sam vrh ondašnje (pa i današnje) glazbe...

Slušate li R&B? Znate li kada je nastao? “Krajem 80-ih i početkom 90-ih.” bio je jedan odgovor koji sam dobio od jedne obožavateljice tog žanra muzike. Ja osobno ne znam kada je točno nastao R&B, ali sa sigurnošću mogu reći da je postajao još tamo meni davnih 60-ih…

Godina je 1992. Kasnije se ispostavilo da je to bila jedna odlična godina, barem što se glazbenih izdanja tiče. Između ostalog, zato jer su krivih četvero ljudi bili prepoznati kao mogući izvor zarade, te su samim time dobili šansu da potpišu ugovor za Epic. Zašto krivih? Evo zašto...

Momci iz New Yorka, preko par dobrih veza, našli su izdavača, izdali svoj debi, publika i kritičari se zapalili i evo ih na krovu Svijeta. Hype je tu, čak su medeji skovali cijeli novi glazbeni pravac (post-punk-rock) i evo ti slave... No, koliko je to zasluženo?

Prije otprilike godinu dana tri vrhunska gitarista održala su zajedno koncert. Volite li električnu gitaru i zanima li što sve taj instrument može učiniti u rukama virtuoza?

Iako je na sceni proveo niti pune četiri godine kao neovisni izvođač ostavio je dubok trag u povijesti rocka, a i muzike općenito. Svojom pojavom na sceni donio je do tad nešto neviđeno i potpuno novo. Publiku je brzo osvajao svojim nastupima na kojim je gitaru svirao na svojim leđima, ili je svirao zubima, ili već čim bi mogao, čak ju je i zapalio…

Nakon što sam se u prošle 3 recenzije bavio uglavnom rock glazbom devedesetih, vrijeme je da se zakratko odmorimo od tih čudaka i istražimo nešto novo. Ovdje će biti riječi o bendu Asian Dub Foundation, Azijatima iz Engleske, koji su spojili modernu glazbu sa svojim azijskim korjenima, te nam ponudili nešto vrlo svježe...

Počet ćemo svoje putovanje sa Soundgardenom od 1991. godine. No, prije toga, vratit ćemo se nekoliko godina unazad, kad su potpisali svoj prvi diskografski ugovor i za njega dobili 180 000 dolara, na što je prva rekacija benda bila; Pa što ćemo mi s tolikim novcem?

Bend koji je trenutačno u sastavu Brian Molko (vokal, gitarist,...), Stefan Olsdal (bass, gitara, klavijature,..) i Stewe Hewitt (bubnjevi) svoj je prvi album izdao 1996. godine, jednostavnog naziva Placebo...

Škotski junaci. Hrpa nagrada. Koje doduše meni ništa ne znače. Probe su održavali, između ostalog, i po dvorcima Škotske. Potpisali za nezavisnog izdvača. Novi rock junaci za 21 stoljeće. Basist nikad prije nije svirao bass, dok nisu bend osnovali. Bubnjar odbija imati prijelaze (tomove) na svojim bubnjevima tako da ga publika može vidjeti. Gitaristu su našli tako što im je na jednom tulumu pokušao ukrasti bocu vodke. Još hrpa sitnih detlja, poput spominjanja Gavrila Principa u svojim pjesmama...