MUZEJ PREKINUTIH VEZA

Kome bi palo na pamet od nostalgičnih ili čak traumatičnih materijalnih ostataka bivše veze napraviti izložbene eksponente? Kako time uopće zaintrigirati ljude? Za izložbu je očito potrebna dovoljno dobra ideja, kontekst i namjena.

Baš zato morate upoznati projekt Muzej prekinutih veza, koji se ponajprije proslavio u svijetu, a tek odnedavno skućio u Zagrebu. Njegov zaista originalan i zanimljiv, ponekad zabavan, sjetan ili duhovit koncept, itekako je vrijedan posjeta, dok specifičan prostor i dizajn interijera doprinose kvaliteti postava. Činjenica da svaki naš predmet sadrži neku memoriju, uspomenu, vrijednost ili priču, na ovome je mjestu eksplicitna, javno objavljena, zapisana i donirana.

Za one koji padaju na “žuće” priče, radi se o najšarolikijim intimnim muško-ženskim pričama, a uvjerena sam da i sami imate materijala za jedan novi val donacija postavi. Lako moguće da ćete nakon ove izložbe svoje ljubavne ostatke/otpatke početi promatrati u posve drugačijem svjetlu – uostalom, bio bi red da provjerite sami trebamo li biti ponosni na naš novi brend.

Muzej je smješten u Ćirilometodskoj 2, a možete o njemu više doznati na web stranici: http://new.brokenships.com/en

7. VELESAJAM KULTURE (STUDENTSKI CENTAR)

Naš živahni Studentski centar od 20. do 23.01.2011. otvara vrata alternativnog velesajma na kojem možete vidjeti, čuti, osjetiti, sudjelovati, naučiti… razne segmente kulturne, glazbene, plesne, dramske, likovne i dr. mladenačke produkcije. Ovakvi događaji se ne preporučuju već podrazumijevaju! Program je zaista raznolik i svatko može pronaći nešto za sebe.

Primjerice: Oni koji se pitaju koji točno street artisti, kako i kada, ukrašavaju i označavaju naš grad, imat će priliku uživo svjedočiti procesu njihovog kreiranja predvorja Kina SC. Oni koji se pitaju što točno zagrebački skvoteri rade i gdje su se ugnijezdili, imaju priliku slušati i gledati program koji nude mladi iz Medike i galerije Jogurt, tj. naučiti nešto o sve popularnijoj nezavisnoj kulturi. Kroz projekcije filmova japanskog Novog vala možda naučite nešto o rasipanju moralnih vrijednosti japanske tradicije amerikanizacijom i modernizacijom. Udruga Kontraakcija predstaviti će muzej Kvarta Zapruđe, a ako ne znate što je to, krajnje je vrijeme da saznate. Večernji nastupi, DJi i bendovi variraju od  funka i afrobeata, preko punka i rocka, do jazza i ethna.

Sve nabrojeno samo je kap iz cijeloga programa. Ostalo pronađite i odaberite sami na: http://www.sczg.hr/velesajamkulture/

TKO NOSI NE PROSI (ETNOGRAFSKI MUZEJ)

Ako do sada niste bili u Etnografskom muzeju, i ako mislite da je etnologija folklor, folklor „seljačija”, a „seljačija” emisija Lijepom našom, točnije – ako mislite etnologija = Lijepom našom, u velikoj ste zabludi. Naime, osim što ovaj muzej nudi očajan i prastar stalni postav izvaneuropskih kultura, svakih nekoliko mjeseci (ili jednom godišnje) ponudi i dobru veliku izložbu, s još boljim dizajnerskim uređenjem postava.

Tako Etnografski muzej trenutno nudi izložbu torbi, torbica, krpica, vreća, tkanina i boja kakve ne možete ni zamisliti. Osim već uobičajenog kvalitetnog, šarenog i dojmljivog likovnog oblikovanja postava, ova nam prezentacija torbi otvara najraznolikije poglede, stavove, kontekste i vrste ovog naizgled banalnog predmeta. Ako ste pomislili da su današnji metro-muški accessoriesi pretjerano „ženskasti” ili ružičasti, morate vidjeti kako je nekada bilo. Za svaku prosječnu ženu, ova je izložba prava hipnoza bojama, dizajnom, materijalima, krojevima i sl. Na koncu, ne mogu ne spomenuti da samo etnologija može od banalnog napraviti značajno, od uobičajenog neobično i od naizgled praznog kontekstualno. Na moje oduševljenje, imaju novu web stranicu na kojoj možete pronaći detalje o muzeju: www.emz.hr

Dragi spreheri i spreherice. Radni narode. Od danas ćemo vam svaki ponedjeljak u suradnji s našim dragim prijateljima sa Vidiovo sajta donositi izbor zanimljivih i zabavnih linkova da bi vam pomogli da lakše započnete radni tjedan. Za više sličnog sadržaja, posjetite sami Vidiovo.hr. Pa počnimo:

iZone: iPad 2 snimljen na CES 2011 (video) :  Nakon svih nagađanja i pisanja o iPad 2 i fotki koje su se pojavile sa CES 2011 sada se pojavio i video na kojem se jasno vidi uređaj, dali je to fake ili ne prepuštamo vam da sami odlučite i pogledate video u nastavku…

Nevjerojatan prizor rađanja novog otoka : Jedrilica je plovila južnim Pacifikom kad je posada ugledala čudan prizor

FOTO: Fenomenalna ulična umjetnost :  Grafiti su jedno, a ulična umjetnost je nešto sasvim drugo… Svi mogu zašarati prometnice nekom uvredljivom porukom ili vulgarnim natpisom, ali malo tko može ovako crtati.

Zdravko Mamić snimio HIT sa poznatim DJ-ima-Duck Sauce..!!!! : Nakon fenomenalnog hita- Barbra Streisand,odlična skupina Dj-a je odlučila započeti suradnju sa našim jedinim Zdravkom Mamićem…Pogledajte najnoviju pjesmu iz njihovog studija koja će zasigurno postati veliki hit.

Kako očistiti krov pun snijega ? The estonian way (VIDEO) :   Ovaj čovjek nam je zorno prikazao kako očistiti krov pun snijega..par tapkanja i to je to narode.

Pravi KickAss? :  Superjunak iz Seattlea, Phoenix Jones patrolira ulicama i bori se protiv kriminala.

Tučnjava na najjače…!!..kad žene polude..:) :  Pa se vi zafrkavajte sljedeći put sa ženama..ove se znaju udarat kak spada..Crnkinje na najjače, šora do jaja.

Kada vam celebrity upadne u sliku : 25 slika koje pokazuju kako celebovi vole pažnju više nego obično..Upadaju na slike i kad oni nisu u centru pažnje.

7 pravila uspješnog viralnog oglašavanja | Poslovni savjetnik : Viralni marketing postao je svakodnevnica. Kompanije su otkrile prednosti oglašavanja na internetu i sumanuto ga iskorištavaju. Nije ni čudo kad je primjerice 2010. godine pogledano 700 milijardi videa preko YouTube-a. Čak su se i tzv. konzervativne branše bacile u carstvo interneta i viralnog marketinga. Ako ćete već ulaziti u to, poslušajte savjete stručnjaka.

VIDEO: Urnebesno smiješan Jim Carrey izveo parodiju na ‘Crni labud’ : Miljenika filmskih kritičara, film ‘Crni labud’, usudio se izvrgnuti ruglu Jim Carrey u emisiji ‘Saturday Night Live’.

Petak (14.1.2011.) :

U Aquariusu posjetite 980 program. Puštaju se 80te i 90te. Upad 30 kn.

U Dokukinu se prikazuje u 19:00 Ja sam Isus. Film prikazuje tri zajednice formirane oko različitih osoba koje tvrde da su Krist osobno.

Na HRTu1 se prikazuje “Sleepers”. Glumačka postava iz snova: Kevin Bacon, Rebert de Niro, Brad Pitt, Dustin Hoffman, Minnie Driver. Repriza u 1:05.

Subota (15.1.2011.) :

Močvara traži zvijezdu!  Tri benda se bore za pobjedu od 21h. Upad 25 kuna. Ako pak želite plesati, svratite u KSET na Dance Department, novi program “beskompromisno dobre plesne glazbe”. Ako ste pak raspoloženi za komercijalni house, preporučujemo posjet FLY baru u kojem za 49 (za cure) ili 149 (za dečke) kuna možete piti do mile volje. Hvale vrijedan koncept!

U Dokukinu se prikazuje u 19:00 Ljudi s mliječnog puta. Ovo je priča o napornoj svakodnevici, tjeskobi, planovima i snovima popularnih mljekarica sa zagrebačkih tržnica koje prodaju nešto što može postati hrvatski brend, ali na vjetrometini novih pravila i propisa može i nestati. Radi se o siru i vrhju. Topla preporuka.

U Kinu Europa je premijera Zeitgeista 3 u 19:00.

Na HRTu1 preporučamo Euromagazin u 16:00 i Reportere u 16:45 (radio se o dvije izuzetne emisije). Na HRTu2 je u 18:05 Loš dan u Black Rocku, jedan atipičan, ali izvrstan western. U 20:05 je na RTLu Robin Hood: Princ lopova sa Kevinom Costnerom i Morganom Freemanom.

Nedjelja (16.1.2011.) :

Na HRTu 1 preporučamo Nedjeljom u 2. Gost je Milorad Pupovac. Za sve koje zanimaju Internet i računala, preporučamo na HRTu 2 u 12:40 emisiju eHrvatska.

U Dokukinu se prikazuje u 19:00 Ja sam Isus. Film prikazuje tri zajednice formirane oko različitih osoba koje tvrde da su Krist osobno.

Ponedjeljak (17.1.2011.):

Na HRTu2 Hrvatska igra utakmicu povodno Svjetskog rukomentog prvenstva protiv Australije u 17:50.

U 19:30 je u Kinu Europa premijera Lavandermana, prvog hrvatskog filma na temu superjunaka.

Ako niste probali kuglanje, od ponedjeljka do četvrtka u Bowling Centru pored City Centra One vrijedi akcija 3 sata igre za cijenu 2. Ako tražite neku aktivnost za grupu ljudi, preporučamo!

Utorak (18.1.2011.):

Gjutorak! Naša standardna preporuka utorkom. Klub otvara vrata od 21h. Be there, or be sqaure!

Srijeda (19.1.2011.):

Na HRTu2 Hrvatska igra utakmicu povodom Svjetskog rukomentog prvenstva protiv Srbije u 17:50. RTL u 22:10 prikazuje Mad Maxa 2. Ako nikad niste, pogledajte!

U 17h, u dvorani B5 eSTUDENT, u suradnji s Hrvatskom mrežom poslovnih anđela (CRANE), organizira prvu “Startup srijedu” na FER-u, okupljanje o problematici investicija u startup projekte. Više o predavanju možete pročitatu tu. Preporuka!

Nemojte zaboraviti da je srijedom u Cinestaru srijedom T-Mobile srijeda, dan kada za cijenu jedne ulaznice, dobijete dvije.

Četvrtak (20.1.2011.):

Na HRTu2 Hrvatska igra utakmicu povodom Svjetskog rukomentog prvenstva protiv Danske u 20:05.

Kino klub Zagreb povodom Orson Wells ciklusa četvrtkom u 21:00 prikazuje “The Lady from Shanghai”.

U Route 66 je od 17h Rockabilly večer.

Ako pak tražite neko osamljeno mjesto za zabaviti neku mladu damu, provjerite naš popis fukodroma. Također, pogledajte popis mjesta za nešto pojesti u 4 ujutro.

Bez opasnosti da vam pokvarim išta, mogu vam reći da se zaplet filma vrti oko Sama Flynna i njegove potrage za svojim davno izgubljenim ocem. U potrazi za svojim ocem, Sam završi u Mreži, virtualnom svijetu kojeg je njegov otac davno dizajnirao. Radnja je poprilično jednostavna i oslanja se na popularni original iz 1982., zvan TRON. Gledanje originala preporučujem jer će vam neke stvari biti jasnije, ali nije nužno.

Samu glumačku postavu uglavnom sačinjavaju zvijezde raznih serija koje rade prve korake u filmskoj branši, poput Olivie Wilde koju će mnogi prepoznati iz serije Dr. House, a koja glumi Quorru, virtualnu surogat kćer Kevina Flynna. Osim novih, mladih snaga, film se uvelike oslanja na dvije glavne uloge, oca i sina koje glume Jeff Bridges i Garret Hedlund. Dok Garretov lik (Sam Flynn, sin) nema neku dubinu i ne oduševljava previše (osim pokoju tinejdžerku), Jeff Bridges (Kevin Flynn, otac) nosi cijeli film sa svojim likom idealističnog i mudrog hippie oca koji sanja bolji svijet za svog sina i čovječanstvo. Ne mogu ne prokomentirati hrvatski prijevod nekih njegovih (hippie) izraza koji su dodatno začinili iskustvo filma. Totalna superiška!

I dok je radnja ok, a glumci jako dobri, ovaj film zapravo nose glazba i efekti koji su nevjerojatni. Svijet TRONa koji je stvoren za potrebe ovog filma ostavlja bez daha. Iskreno, prvi put sam požalio što ne gledam film u 3Du. Koliko se truda uložilo u stvaranja virtualnog svijeta TRONa postaje jasno kada pročitate podatak da se cijeli film snimao 64 dana, ali da se na post produkciju zbog specijalnih efekata potrošilo 68 tjedana.

Glazbu, koja mi je osobno najdraži dio filma, su smislili poznati francuski elektro dvojac Daft Punk koji se i u jednoj sceni pojavljuju u filmu za futurističkim DJ pultom. Soundtrack se najbolje može opisati kao mješavina orkestralne i elektronske glazbe za čije je potrebe snimanja u Londonu bio angažiran orkestar s 85 instrumenata. Zbog svih nabrojanih razloga, posjetite vama najbliže kino i pogledajte TRON Legacy. Radi se o rijetkom audio vizualnom slatkišu i bila bi prava šteta ga ne pogledati na velikom platnu. Pozdrav svim korisnicima!

Imdb link.  Daft Punk Derezzed.

Počnimo s osnovama. Jersey Shore prati 8 ljudi koji zajednički provode ljeto. U prvoj sezoni ekipa se zabavlja na Jersey Shoreu (doh!), a u drugoj na Miami Beachu. Sustanari su u obje sezone isti, a većina ih je talijanskog podrijetla te iz okolice New Yorka i New Jerseya. Sve to zvuči izuzetno dosadno i već viđeno i ne bi čovjeku bilo jasno odakle još jednom reality showu tolika popularnost.

Stvar je u ljudima koji su unutra. Ne, ne radi se o nekim luđacima ili seksualno depriviranim tinejdžerima. Još bolje, radi se o (američkim) Talijanima. Od 8 ljudi u kući, 6 ih ima direktne talijanske korijene, a jednu osobu su posvojili i odgojili Talijani. I svi su iznimno ponosni na svoje korijene (podsjeća li vas to na nekoga? ) o kojima zapravo pojma nemaju. Njihovo neznanje ide toliko daleko da sami sebe nazivaju Guido, što je pogrdni naziv za Talijana. To je razljutilo brojne udruge Američkih Talijana koje su išle tako daleko da su tražili ukidanje emisije. Zbog emisije se čak javno jadao i guverner New Jerseya koji se požalio da emisija prikazuje New Jersey i njegove stanovnike u negativnom svjetlu. Nije ni čudo da je emisija postala popularna.

Hajdmo sad ukratko opisati nevjerojatnu ekipu koja sačinjava ekipu Jersey Shorea.

Krenimo sa glavnom zvijezdom showa, Micheal Sorentinom, ili kako on sebe stalno naziva „The Situation“. Dotični je autor manje-više svih fraza koje je show popularizirao. A te su „grenade“ (debela ružna cura), „land mine“ (mršava ružna cura), GTL (gym, tanning, laundry), „shirt before the shirt“ (majicu koju nosiš prije majice za izlazak, da se ova ne bi zgužvala), „T-Shirt time“ (vrijeme kad se shirt before the shirt zamjenjuje sa majicom za izlazak) itd itd.

Pauly D je DJ, najstariji je u kući te je najpoznatiji po svojoj nevjerojatnoj frizuri koja zahtijeva tri tone „najboljeg gela na tržištu“ (Spiker). Drei Taft je mala beba za postojanost ove frizure.

Snookie je visoka metar i žilet, ima velike sise i što je najbolje, očajno se želi poševiti već dvije sezone.

Sammi predstavlja sve što ne valja sa ženskim rodom.

Ronnie je veliki kršćanin i u vezi je sa Sammi. Nosi veliki križ oko vrata, ima jedan ogroman istetoviran na ramenu, a tokom emisije si je istetovirao ruke koje se mole s krunicom na rebrima. U slobodno vrijeme svoju vjeru prakticira tako da vara Sammi sa svakom fufom koja se pali na trokrilne ormare.

Vinny je najjači lik u seriji. Tih je, ne ističe se previše i ševi sve što hoda.

Jenni, koja voli da je se zove JWow, si je za 21. rođendan poklonila ogromne umjetne sise. U slobodno vrijeme uživa u varanju dečka te tuči sa ženama i frajerima.

Angelina je naporna ko kurac. I hvala Isusu Kristu u kojeg ne vjerujem da je neće bit u trećoj sezoni.

Zašto biste trebali pogledati ovu seriju? I što Jersey Shore čini drukčijim od niza drugih reality showova? Na oba pitanja su odgovor, ljudi.  To su ljudi koji su jednostavno nepojmljivi. Ako pogledate koju epizodu, vidjet ćete ljude, koji će vas sa svojim pretjeranim reakcijama, redovitim svađama i fizičkim obračunima te nevjerojatnim spikama prisiliti da pogledate još jednu epizodu. I još jednu. I još jednu. I nakon par epizoda ćete shvatiti koliko su neki od njih genijalni u svojoj gluposti i bit će vam simpatični zbog toga. I zato, još jednom ponavljam poziv, come to the shore

Na ovom linku pogledajte promo 3. sezone.

Mnogi će reći da je izbor teme za kolumnu u ovo doba (blagdana) malo neosjetljiv. No, ja, upravo suprotno, smatram da je baš prikladan. Vrijeme Božića je vrhunac sezone busanja u prsa prosječnog Hrvata na temelju svoje vjere. Borovi se kite, kupuju se darovi, ide se na polnoćku, čestita se Božić te se obitelji okupljaju za božićni ručak, pa tako i moja. Otkako sam se izjasnio da sam ateist, blagdani su postali posebno vrijeme za mene. Pogotovo objedi s obitelji. Osim što imam priliku uživati u obilnoj trpezi, postajem centar smiješnog rituala.  Sve započinje molitvom prije ručka, tokom koje, članovi moje obitelji imaju potrebu prekidati koncentraciju usmjerenu na svog stvoritelja da bi mi uputili pogled pun neodobravanja zbog mog nesudjelovanja. Naravno, cijelo vrijeme vrijedi već davno diskretno postavljen zahtjev da ne spominjem svoja uvjerenja zbog „raspoloženja u obitelji“, a i baka je tu. Jadna pati što sam okrenuo leđa bogu. Iako sam ista osoba kao i prije, s jednakim uvjerenjima i osjećajem za moral. Zapravo jako žalosno.

Ali što očekivati od članova društva (istog onog u čijem Ustavu piše da je sekularna država) koje je kao glavnu negativnu stavku kod izbora Josipovića za predsjednika države uzelo njegov manjak vjere tj. njegov agnosticizam. Moja baka, koju ja jako volim, je s ponosom izjavljivala da su njeno selo i okolna sela glasali za „onog drugog koji ide u crkvu“, Milana Bandića. Zar nam nije jasno da deklaracija vjere ne znači apsolutno ništa? Da to što je netko vjernik ili nevjernik često nema nikakve veze s njegovim moralom? Pogotovo danas, kada se za neviđene aktove korupcije optužuju nekadašnji članovi državnog vrha koji su svi redovito sjedili u prvom redu crkve i slušali moralne pouke priča iz Biblije za vrijeme blagdana? Zar itko od nas dijeli mišljenje Stipe Mesića koji je u emisiji Nedjeljom u 2, na upit gospodina Stankovića o tome što misli o optužbama protiv Ive Sanadera odgovorio da je iznenađen jer je Ivo uvijek bio prvi u redu kad se pričešćivalo i dijelila hostija? Zar smo uistinu toliko naivni?

Nadam se da nismo. Nadam se da će u ovoj zemlji konačno doći do buđenja svijesti. Da ćemo postati liberalniji i bolji prema bližnjima koja god oni uvjerenja imali.

Za kraj mi dopustite da vam u par crta približim pojam ateizma. Meni osobno se posebno svidio slijedeći opis koji je smišljen za potrebe peticije Američkom Vrhovnom Sudu u svrhu zabranjivanja organiziranog, javnog čitanja Biblije i kolektivne molitve u javnim obrazovnim ustanovama. Slijedi (moj) prijevod:

„Ateist voli svog bližnjeg umjesto boga. Ateist vjeruje da je raj nešto čijem ostvarivanju treba težiti na Zemlji, da bi svi mogli uživati u njemu. Ateist ne vjeruje u moć molitve, već vjeruje da unutar samog sebe može i mora naći uvjerenja i snagu za izaći u susret svemu što život nosi i uživati u njemu. Ateist vjeruje da će u svom vlastitom, ali i znanju drugih ljudi naći razumijevanje koji će mu pomoći u postizanju ispunjenog života. On želi upoznati sebe i svog bližnjeg, a ne boga. Ateist vjeruje da bi umjesto crkvi trebali graditi bolnice. Ateist vjeruje u akciju, a ne molitvu. Ateist stremi uključivanju u život, a ne u bijeg u smrt. On želi pobijediti bolest, iskorijeniti siromaštvo te eliminirati rat tj. nasilje. On želi da čovjek razumije i voli čovjeka.

On želi živjeti etički. On vjeruje da se ne smijemo pouzdati u boga niti kanalizirati akcije u molitve i nadu za kraj problema i muka prelaskom na drugi svijet. On vjeruje da smo mi sami gospodari svog života, da smo mi čuvari sigurnosti svog bližnjeg te da smo mi odgovorni i da je naš posao ovdje, a vrijeme sada.“

Sve najbolje za blagdane .

Iza minimalističkog dizajna korica ove knjige i njenog lakonskog naziva stoji pravo remek djelo koje je postalo bestseller u SAD i Velikoj Britaniji. Rework je knjiga prvenstveno namijenjena malim poduzetnicima, ali će oduševiti i širu skupinu ljudi tj. sve one koji su ikad imali ideju, ali je nisu proveli u djelo zbog manjka želje, volje ili inspiracije. Iako vas ova knjiga neće pokrenuti s kauča i natjerati vas da napravite taj korak vjere u nepoznate poduzetničke vode i ostvarite svoju ideju, ona će vam pružiti prijeko potrebnu inspiraciju. I to u velikim količinama. Knjiga je izuzetno kratka (dvjestotinjak stranica, sa izuzetno velikim slovima i dosta slika) i brzo se čita. Iako je tema “ekonomska”, korišten je minimalistički, svakodnevni žargon razumljiv svakome. Rework će vas potaknuti da preispitate svoje stavove o korporativnim strategijama, misijama, načinu poslovanja i obavljanju poslova (kako bi Kramer iz Seinfelda rekao: TCB, taking care of business). Pročitajte ovu nadasve provokativnu i inspirativnu knjigu, neće vam biti žao potrošenih krznenih životinjica.

Na ovom linku možete pogledati trailere za knjigu (koji koncept ha? ), te besplatno pročitati dijelove knjige.

Iako sam morala na forumu u ime svog spola žestoko se usprotiviti već i samoj tezi da bi žene bile manje inteligentne, moram priznat da mi je u kontekstu zašto glupani ševe više , odgovor zato jer smo mi žene gluplje savršeno prihvatljiv.

Kao glupana ja ću definirati frajera koji dobro izgleda, ima naučenu dobru šprehu (čak niti to nije nužno) ali je manje inteligentan, i često sebičan. Zbog dobrog izgleda, i šprehe dotični glupan ševi. (Jebi ga, i mi imamo hormone koji nam često pomute pamet.).Pa ga zato možemo zvati i ženskar.

Vjerojatno se svakoj curi može dogodit da ju netko ili obori s nogu izgledom, ili dobro zašpreha…i da se poševi s nekim tko je po svemu ostalom totalni idiot. Stvar je još lakša ako je dotični i lažljivac pa daje i lažna obećanja o mogućoj vezi. No, to se može dogoditi samo jedanput. Stvar je kod ženskara ta, da jednom kad si naišla na jednog, možeš ih nanjušit na kilometar. U principu su svi isti.

Ali, pitanje je onda zašto opet padnemo na istu spiku? Jednostavno, jer smo glupe. Iako nam u glavi tuli uzbuna i pale se crvene lampice i znakovi «Ženskar, bježi», mi ih uspijemo ignorirat i opet past. To je otprilike kao da se legneš na prugu kad je rampa spuštena. Ma neće valjda prugom proć vlak i pregazit me. Jok, neće.

Ševa sa ženskarom ne donosi ništa dobro (ok, osim seksa…a i to je ponekad upitno koliko je dobar), osim ak u glavi nemate neki prekidač za osjećaje pa ih uspijete isključiti. Ja to primjerice ne mogu, kao ni velik broj žena, i poslije se osjećaš ko totalni debil, još jedna u statističkom nizu. Posebno ako si mislila da «možda on ipak nije takav». Zamišljam te frajere doma s nekom malom crnom knjižicom u koju onak pedantno bilježe brojeve (neće valjda imena) nas glupača i onda računaju tjedni prosjek ili nešto slično- «Hmmm..samo 4,56..loš tjedan».

Fascinantno je koliko mi žene trubimo stalno istu priču o osjećajima, i vezama i ne znam čemu..i onda radimo skroz suprotno. Duboko u sebi znamo da će nas takvi povrijediti, ali svejedno se prepustimo. Kako spriječiti da se osjećaš jadno nakon svega…ne znam. Treba se držati svojih principa i ne petljati s takvima. Samo, ima jedan problem…kako se njemu diže, tako svi moji principi padaju u vodu

Svi smo čuli za njihova bratstva i mislim da ćete se složiti samnom kad kažem da to mora biti ludnica. Po onome što sam našao na netu i što sam vidio u filmovima mogu zaključiti da se takve zabave ne nalaze lako u Hrvatskoj. Jedna od njihovih izmišljotina je i The Century Club. Naime to je dio inicijacije “pravih cugera”. Pravila igre su vrlo jednostvna – morate popiti svake minute 0.03 L pive i tako 100 minuta. Čini se jednostavno, no nije baš tako .
Naime nismo odoljeli iskušati svoje cugerske vještine pa smo se bacili na posao, sjeli u birc, donijeli svako svoju mjericu od 0.03 i naručili prvu pivu. Naravno bitno je točno pratiti vrijeme (što pred kraj može predstavljati prilično veliki problem) pa vam je prijeko potrebna štoperica i po mogućnosti osoba koja će vas u kasnijim trenucima podsjećati da je već prošla vaša minuta .

Hrabro smo odlučili sami si mjeriti vrijeme, natočili prvu čašicu i pokrenuli štopericu. Prva mjerica je naravno bila prilično ugodna. Kreće nabrijavanje i, na našim prostorima uobičajeno, “ovi ameri su papci” spike. Već oko desete čašice shvatite da ste tek na desetini puta i da je malo naporno stalno točiti/cugati/pratiti sat, ali nabrijavanje je tek počelo. U trenutku kada se dođe do trećine puta popili ste dvije pive i nikome još ne pada na pamet odustajanje, ali oni pametniji problijede, a na licima im se vidi “Brijem da sam najebao” look.

Nešto iza polovice dolazimo do kritične točke i u slučaju da se niste dobro najeli nečeg masnog nego npr. ribe ne piše vam se dobro… Imajući na umu da sam se prejeo samo brodeta taj dan možete shvatiti zašto sam izgledao kao promućkana, upravo otvorena, boca pive ubrzo nakon što je prošao jedan sat od početka. Olakšan za taj teret izmućkane pive u trbuhu vratio sam se, izgledajući nešto malo manje žuto, za stol i nadoknadio tri čašice koje sam zaostajao…

Nepotrebno je napominjati da je zadnja trećina prilično zeznuta. Naime za one kojima slabije ide matematika upravo ste popili četiri pive u nešto više od sat vremena i ostaje vam 33 minute da popijete još dvije. Već oko osamdesete minute postalo mi je opet loše, a i kompanjonu s kojim sam cugao se izbrisao osmijeh s lica koji je zamijenila skoncentrirana faca blago zelene boje . Nešto prije kraja opet silno bućkanje u mom želucu dolazi do izražaja i opet savršeno imitiram fontanu. Vraćam se na svoje mjesto i nadoknjađujem opet dvije čašice koje sam propustio misleći si “Još ih je samo par ostalo, ali kako ovaj peder pored mene još to sve drži u sebi?”. Minute lete kao sekunde i samo čekate kraj. Zabavni dio odavno je prošao i sad se radi isključivo o preživljavanju. Konverzacija se svela na minimum još prije nekoliko desetaka minuta, no ovakav muk i izrazi lica bili su za pamćenje (šteta što se baš i ne sjećamo najbolje . Sad dolazi do pravog peha. Naime lik do mene na predzadnjoj prepreci popustio je i nešto pive vratio je na ovaj svijet kroz organ koji inače služi samo za unos pive tako da smo obojica došli do cilja, ali ranjenog ponosa…

Eto to je bila priča o našem, moglo bi se reći prilično vatrenom, krštenju i ulasku u ovaj “prestižni” klub. Više riječi bilo bi suvišno, a na vama je da nas nadmašite i uđete u ovaj klub neokaljani… Može li se? To vi nama recite