Znam da će ovo čudno zvučati od osobe koja još nema ni trideset, ali zna mi se desiti da me nekad pukne nostalgija. Nekad razmišljam kako mi je bilo super u srednjoj, nekad se sjetim svog života prije dolaska u Zagreb, a nekad i pomislim kako je povrće prije imalo bolji okus. I onda si pomislim kako sam smiješan i kako je jedino prihvatljivo mjesto za trošiti vrijeme na nostalgiju starački dom. Je, radi se o stereotipu, ali ima istine u tome.

Kažu da je povijest tu da bi iz nje učili i ne ponavljali tuđe pogreške. Osobno se s time slažem, ali dok razmišljam o tome kako nikad ne treba napasti Rusiju zimi, pada mi na pamet da je danas ipak previše ljudi koji žive u prošlosti. Mladih ljudi. Dopustite me da vas upoznam s likom i djelom Kristine Ćurković.

Mlada Kristina je „javnosti“ postala poznata kada je jajima gađala HDZ-ove izaslanike na stranačkome skupu u Omišu, a svoj aktivizam je nastavila protestnim trganjem zastave Europske Unije te aktivnim podržavanjem i sudjelovanjem u inicijativi „U ime obitelji“. Uz sve to stigne biti i aktivan član Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara kojeg naravno brani od ćirilice. Sebe opisuje prije svega kao katolkinju, a tek potom Hrvaticu, koja voli sve što vole mladi, a najviše gusle i gangu. Zbog ove zadnje izjave ozbiljno sumnjam da se radi o komičarskom geniju koji nas sve skupa zajebava.

neopisivo

Kristinu spominjem jer je ona tipičan primjer mladog Hrvata koji živi u prošlosti. I nije jedina. Naime, mlada Kristina na svom Facebook profilu ima oko 4000 followera koji su uvijek spremni lajkati i komentirati njene slike koje obično uključuju ili hrvatsku zastavu ili neki ustaški simbol ili neki drugi simbol vremena kad ona još nije bila ni u planu. Problem leži u činjenici da je Kristina glas mnogih mladih Hrvatica i Hrvata koji su prema nedavnom istraživanju zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja (IDIS) i Zaklade Friedrich Ebert prva generacija koja se po stavovima iskazuje kao konzervativnija i tradicionalnija od svojih roditelja.

Istraživanje tu povećanu konzervativnost promatra kroz više faktora. Protivljenje pobačaju je veće kod mladih nego kod opće populacije, te je uočena veća tendencija veličanja svoje nacije i povećana religioznost te negativni stavovi prema pripadnicima drugih nacija i vjera (nitko ne želi Srbe, Rome ili homoseksualce u susjedstvu). Za posljedicu imamo akcije poput „U ime obitelji“ koje u velikom broju podupiru mladi aktivisti iz gore spomenutog istraživanja.

I kakve sad to ima veze s guslama i gangom? Da li gusle i ganga uništavaju mozgove naših mladih kao što slušanje rap glazbe uništava njihovo tijelo (true story)? Možda je to to. Pa i moja baka voli sve što vole mladi, što uključuje i gusle i gangu, a svake godine izgleda sve starije i starije. Čini se da je ganga poharala cijelo njeno selo i premjestila većinu najzagriženijih fanova na lokalno groblje. Kad malo razmislim imaju i sličan ukus u odijevanju. Znam da je crno uvijek u modi, ali postoje granice. Valjda i oni kao i moja baka znaju da je kraj blizu pa su stalno u crkvi.

Da, stanje je alarmantno. Potrebne su hitne i drastične mjere da zaštitimo naše mlade od gusli i gange inače bi mogli početi nositi crno s razlogom. Ali kako? Društvena osuda očito nije odgovor. Nije nam pomogla ni kod navale cajki, koje i dalje neometano iz tjedna u tjedan uništavaju sive stanice naše mladeži. Ta bitka je davno izgubljena, pa ljudi namjerno odlaze u mjesto zvano Ludnica. Najbolje što se može napraviti jest da takve ljude ignoriramo i nadamo se da će se vratiti odakle su i došli. Nazad u anonimnost. A gusle i ganga? Kako su bile popularne u vrijeme kad je glavno prijevozno sredstvo bio magarac, a u malim dozama su savršeno sigurni, onda ih je najbolje smjestiti na jedino mjesto gdje se danas magarac može vidjeti i zajahati. Na lokalnom sajmu turizma.