Metroseksualci
Published On 03/12/2010 » 911 Views» By Uriel » Uriel

U zadnje nam vrijeme mediji sve češće serviraju izraz koji je već i pticama na granama poznat. Metroseksualac. Sve češće slušamo o toj „novoj“ vrsti urbanog muškaraca, „boljoj“ verziji muškarca, usudio bih se reći muškarac verzija dva. Što je točno novo kod drugog izdanja 49% svjetske populacije?

Pa za početak, počinje sve više sličiti na drugi dio svjetske populacije, onih 51% bez koji se ne može. Žene. Naime metroseksualac „otkriva“ svoju žensku stranu, stranu koja lakira nokte, oblači „fino“ donje rublje, depilira prsa i tome slično. Opisuje ga se kao urbanog, mladog, samosvjesnog i bogatog čovjeka koji večeri provodi u renomiranim klubovima, dok je jutro rezervirano za kavu u nekom finom caffe baru na gradskoj špici.

Odakle tolika pompa oko svega toga? Pa uglavnom od strane korporacija koje se bave kozmetikom. Do pojave pojma metroseksualca, žene su bile jedino tržište za kozmetičke linije. Iako su žene iznova i iznova nasjedale na marketinške kampanje i kupovale jedne te iste proizvode samo sa novijim imenima i drugom cijenom, proširivanje tržišta je uvijek u interesu prodavača. Jedini logični korak su bili muškarci. Počinju se raditi reklamne kampanje, koje su po svemu ličile na kampanje za žensku kozmetiku osim što su glavni akteri bili muškarci, ako ih se uopće može tako nazvati. Primjeri? Ben Affleck je postao novo lice L’Oreala dok je Michael Schumacher reklamirao Elseve produkte.

Glavnik „krivac“ za cijelu terminologiju metroseksualca je britanski homoseksualac Mark Simpson. On uvodi taj izraz po prvi put jos „davne“ 1994. godine u članku zvanom „Here Come The Mirror Men“, koji je objavljen u britanskom časopisu Independent. Simpson je nastavio razvijati cijeli koncept u knjizi o identitetu muškaraca „Male Impersonators: Man Performing Masculinity“. U to vrijeme Simpson je samo opisivao prototip novog muškarca koji se rađao unutar društva. Termin metroseksualca su zadnjih godina masovno „silovale“ agencije koje se bave modom, kako odjećom, tako i one koje se bave kozmetikom. Činjenica je da muškarac kakvog poznajemo, onaj koji radi da bi priskrbio za obitelj i za ženu da potroši na sebe, nije dovoljno trošio na samog sebe. Zbog tog svog „grijeha“ on je trebao postati prošlost, a njega je zamijenila nova vrsta muškarca. Taj muškarac je manje siguran u svoj identitet, a više zainterestiran za svoju vanjštinu. Ukratko, san snova za modnu branšu.

Moram priznati da je upravo logično da je ova ideja došla od jednog homoseksualca, jer tko bi drugi htio pretvoriti muškarce u plačljivce koji kad ne govore o svojim osjećajima provode sate i sate u šopingu da bi bili „in“ i „chic“? Jer koja žena bi htjela muškarca koji lakira nokte i provodi više vremena u buticima nego ona sama? Mislim da takav muškarac ženi može biti samo najbolja prijateljica. Eto vidite muško-žensko prijateljstvo je napokon moguće, samo što je potrebno da muškarac objesi svoj libido na vješalicu.

U nedavnim intervjuima, Simpson sam priznaje: „Komercijalno… savršeno je smisleno održavati ideju da su svi metroseksualci heteroseksualci. Na kraju krajeva, reklame pokušavaju uvjeriti sve više muškaraca da što više moguće opuste mišiće sfinktera, šapčući im u uho da nema ništa gay u činjenici da ih jebu velike korporacije.“ Ironično, ali istinito.

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>