Najvažniji dan u godini
Published On 04/12/2010 » 639 Views» By Alba » Alba

Svake godine 31. prosinca vaša Alba ima isti raspored…kao u onom filmu «Groundhog Day» kad se jedan dan neprestano ponavlja. Tako se i ja svaku Staru Godinu ujutro prvo sjetim…

…da bih ipak mogla odustati od ideje da za Doček obučem nešto staro (iako se tjednima prije toga zaklinjem da nema šanse da opet bacim pare na nešto što ću obući jednom i nikad više). Što znači pravac dućani. Otprilike u prvom dućanu počnem psovat budale koje kupuju sve zadnji dan. Kakvi su to neorganizirani ljudi koji sve rade u zadnji čas? Ja ne znam nikog takvog. Budući da se borim između živčanog napadaja izazvanog gužvom, i željom da navečer blještim više od božićnog drvca obično kupim prvu stvar koja mi se svidi, a koja je redovito a) preskupa i b) presvečana za išta osim za doček Nove. Al zato ju i kupujem, ne?

Ostatak dana se svodi na beauty tretmane…od kompletne manikure, pranja kose pa nadalje. Ipak se radi o Dočeku…treba se srediti. Mislim, kad se tijekom godine sredim, izađem van, i nacugam ko guzica? Hmm…svaki vikend? Ali ovo je Dočeeeek.
Navečer prije izlaska se dobro najedem. Pa nisam platila 200 kn da se najedem za njih. Gluposti. Sita, s trbuščićem koji prijeti ispast van iz jutros-na- prazan-želudac-kupljene odjeće spremna sam za još jedan ludi i nezaboravni provod.
(Hm, sad tek vidim kako je «nezaboravan» pogrešna riječ. Trebalo bi maknuti to «ne». Ako se sjećaš, onda nije bilo dobro :-)

Dakle, došli smo do famoznog Dočeka. Kojem je cilj dostojno ispratit Staru i dočekat Novu godinu. Stupanj dostojanstvenog ispraćaja se mjeri u promilima, naravno. Sve ispod 3 je loše. Logičnim slijedom događaja na svakom tulumu ima bisera koji kolabiraju već prije ponoći. Mislim, stvarno. Neka mi netko, molim vas, kaže koliko moraš bit blesav, i koliko moraš popit da ti se tako nešto dogodi? Naime, ja se baš i ne sjećam :-).

Ok, prošao je i Doček…budim se sljedeće godine, taman kad je mama viknula «Večera!» i pokušavam shvatit gdje sam. Hm, u vlastitom krevetu, dobro je :-). Nakon te olakšavajuće spoznaje pitam se što sam sve ono popila…uh, ovo je bolno…izgubivši se (pod utjecajem toga svega čega se pokušavam sjetit) okrećem se na drugu stranu. Ponovno alkoholna koma.
Buđenje-part 2: kojih sat ili dva kasnije se opet budim. Jer suhoća grla je sad već alarmantna i pod hitno trebam nešto popit . Bezalkoholno, a šta ste mislili? Dvije čaše vode kasnije se vraćam na bolno pitanje. Kolko sam ono popila? Odustavši od uzaludnih pokušaja da se sjetim, uzimam u ruke mobitel. Budući da nema inkriminirajućih poruka, zaključim da nisam ništa skandalozno napravila. Ili?
U naletu mučnine (Ne jutarnje, zar niste pratili priču? U svom krevetu sam i večer je.) donesem svoju prvu novogodišnju odluku… stvarno više neću pit . Ta odluka mi je toliko draga da ju donesem svake godine ponovno…

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>