Piercing
Published On 04/12/2010 » 12996 Views» By Alba » Alba

Sjećate li se kada ste prvi puta vidjeli osobu s piercingom? Ja, ako ne one računam izbušene urođenike iz BBC- evih dokumentaraca, se sjećam da sam bila prilično mala, još negdje u osnovnoj školi.

Bili su prilično rijetki, ali spirsani ljudi koje sam tada viđala su imali kričavo-narančastu kosu i zelene obrve (mislim, tko se ne sjeća DJ Marushe?) ili dugu kosu, jaknu sa šiljcima i zastrašujući pogled. Zastrašujući barem osnovnoškolkama, ako već nikom drugom. Ta vremena, kada je piercing bio dio sub-kulture su odavno iza nas. Iako, naravno, ne mogu tvrditi da je piercing postao masovni trend, ipak danas teško da ćete proći gradom a da ne primijetite barem 4 ili 5 spirsanih. A da ne govorim o sve većem broju zvijezda koje uzbunjuju detektore metala po aerodromima…od luđaka poput Marilyn Mansona pa sve do slatkica iz Sugababes.

Ali, oni su zvijezde..a mi obični smrtnici. Dakle, ako ste obični smrtnik koji se odlučio spirsati što trebate učiniti? Za početak, razmislite još jedanput. Jer, osim ukrasa, ako je piercing na vidljivom mjestu, dakle na licu, suočit ćete se za početak, sa starcima. Pretpostavivši da ste još uvijek njima na grbači, i kao pravi student to namjeravate još dugo i biti, morat ćete ih ili jako dugo nagovarati, ili biti spremni na posljedice kad dođete kući, a u nosu vam zakačen ring koji vašu mamu neodoljivo podsjeća na one prstene koje stavljaju volovima u nos.

A osim njih, piercingu nisu osobito skloni ni 70-godišnji profesori koji obično predaju najteži kolegij na godini. No, sad ozbiljno..čula sam za slučaj kada je cura morala vadit piercing iz obrve jer joj je profesor izričito rekao da neće položiti ispit dok ga ne izvadi. Još uvijek ste odlučni u želji da se spirsate?

Dobro onda..krenimo dalje. Da bi uopće se mogli spirsati morate biti zdravi. Nažalost..ne mogu se svi ljudi pirsati. Hemofilija, dijabetes, srčani problemi, bolesti imunog sustava, alergije na neke metale..i još mnogo toga zahtijevaju da se konzultirate s liječnikom prije eventualnog piercinga.

Mjesto na kojem se odlučite pirsati mora (osim ako ne želite trpjeti neke posljedice u obliku loše postavljenog piercinga ili još gore, zaraze) biti pouzdano, u kojem rade stručnjaci. A ne kod nekog doma tko pali igle da ih «dezinficira». Pri pirsanju se uvijek koriste igle za jednokratnu upotrebu koje pirser otvara pred vama, i nakon pirsanja baca u za to posebno određen spremnik. Osoba koja vas pirsa, mora nositi latex rukavice za jednokratnu upotrebu. U pravom piercing studiju nakit se sterilizira u posebnom, tkz. autoklav sterilizatoru koji uništava sve bakterije i viruse (znači, i HIV i hepatitis). Ako su te sve mjere provedene, opasnost od ikakve zaraze tijekom samog postupka je nepostojeća. Odnosno, minimalna…ukoliko se itko može dosjetiti kako bi se uspjelo zaraziti unatoč svim ovim mjerama opreza.

Također, nakon pirsanja morate dobiti upute o daljnjoj njezi vašeg piercinga, tijekom perioda zarastanja. Period zarastanja piercinga može varirati od 4-6 tjedana (npr.jezik) pa sve do 6-9 mjeseci (pupak). No, najčešće piercinzi zarastaju oko 3 mjeseca (obrva,nos,obraz). Sve to ipak varira, ovisno o vašoj anatomiji. Moram li uopće spominjati da se dobivenih uputa trebate pridržavati ako želite izbjeći moguće infekcije, keloidne ožiljke (izrasline divljeg mesa oko rupe), krivo zarastanje ili izrastanje piercinga?! Pretpostavljam da ne.

U Zagrebu, iako je milijunski grad, postoje samo 3 salona za piercing. Jedan je Zagrebački bodypiercing salon u Vlaškoj, oko broja 70 (poznatiji kao «onaj u Tkalči» jer im je Tkalčićeva bila nekadašnja adresa) a drugi, tattoo& piercing salon «Zagreb» u Tratinskoj 28 (poznatiji kao «kod Zeleta», po glavnom tattoo majstoru). U tom u Vlaškoj sam bila samo jedanput, i na letimičan pogled mi je ostavio dobar dojam. Pristojno, i čini se čisto mjesto s ljubaznim osobljem.

«Zagreb» sam upoznala malo bolje, i za taj salon mogu sa sigurnošću tvrditi da je jako dobar, i da se možete bez bojazni prepustiti njima u ruke. Treći, «Godina Zmaja» se nalazi u Sesvetama i u njemu nažalost nisam bila, ali i o njima sam čula sve najbolje. Ipak,jasno vam je da je najbolji izbor da se prošetate do sva 3 i sami odlučite.

Sve ove informacije vjerojatno možete pronaći bilo gdje na netu…no malo gdje možete saznati ono što vam je zacijelo prvo palo napamet: Da li boli? Eh, kako sam ja uvijek bila vjerodostojna «novinarka» :-), da ne bih napamet pričala, odlučila sam se pirsat, da vam mogu iz prve ruke reći boli li ili ne. Šalim se, naravno..nisam tolko predana «poslu» da bi se iz researcha išla pirsat, ali stvarno mogu reći iz prve ruke, jer pirs zaista i imam. Na lijevoj obrvi.

Prije nego sam se ja išla pirsat čitala sam na netu razna «svjedočanstva» o tom koliko boli. Bilo je ljudi koji su tvrdili da su praktički se onesvjestili od bolova, do onih koji kao nisu ni osjetili. Što je obični bullshit. Naravno da osjetiš kad ti igla prolazi kroz kožu, osobito tanku kožu poput ove na obrvi. Prava istina je naravno na sredini. Boli kao kad ti vade krv-jer princip je ustvari isti. Mene prva rupa nije boljela, druga malo..a jedino što malo više boli je kad ti izvlači iglu i paralelno provlači nakit kroz rupu. A to traje otprilike 3 sekunde. Stvarno ništa strašno…a imajte na umu da ovo piše osoba koju hvata mučnina na samu pomisao da mora zubaru. Ako sam ja preživjela, svatko će. Doduše, pomoglo je i to da je frajer koji me pirsao bio stvarno zgodan (još uvijek žalim za time što sam bila malo izvan sebe pa ga nisam uspjela pitat kak se zove), pa me bilo sram cvilit da me boli :-)

Kao i sve ostalo, ako se zaista želite spirsati zbog sebe, a ne zbog nekog trenda ili tuđih zahtjeva, učinite to. Ja nijedanput nisam požalila. Ne požalim čak ni svakog jutra u posljednjih godinu dana kad moram gurnut glavu pod slavinu da umijem taj dio lica, jer ga ne smijem otirat rukama. :-)

Disklejmr: Iako sam u 3 mjeseca, dok je sazrijevala moja odluka o pirsanju pročitala gomilu članaka na tu temu, i išla čak tako daleko da sam vukla svoju doktoricu opće prakse za rukav da mi objasni neke stvari koje su me zanimale, ja nisam ni medicinski radnik, niti piercer (očito je, zar ne :-), stoga ovo shvatite samo kao savjet, a nikako kao jedinu referencu prije pirsanja.

Share this post
About The Author

One Response to Piercing

  1. Alex says:

    Dijabetes nema nikakve veze sa pirsingom,jedino to sto mogu malo sporije da zarastu rupice. Dijabeticar sam i odlicno sam podnela pirsinge :)

Leave a Reply to Alex Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>