Placebo
Published On 10/12/2010 » 862 Views» By Mexes » Glazba

Bend koji je trenutačno u sastavu Brian Molko (vokal, gitarist,…), Stefan Olsdal (bass, gitara, klavijature,..) i Stewe Hewitt (bubnjevi) svoj je prvi album izdao 1996. godine, jednostavnog naziva Placebo…

Iako vrlo dobar rock album, sa singlovima poput nancy boy, 36 degrees, teenage angst ipak se ne bi vinuo u neke visine da se nije svidio Davidu Bowie-u, koji im je gostovao na jednoj pjesmi, a i kasnije pomogao u karijeri. Bend vam se neće svidjeti iz dva razolga; ako ste homofob (pjevač je biseksualac koji se voli šminkati,a i droge mu nisu bile strane, a basist je homoseksualac) i ako vam se ne sviđa glas pjevača. Na ranijim albumima ponekad zbilja zvuči kao žena. Meni ne smeta ni jedno ni drugo, ljudi, pa živimo u 21. stoljeću! Još jedna zanimljivost. Pjevač je pola škot, pola amerikanac, a bubnjar je šveđanin, a upoznali su se u luxemburgu, na studiju. Anyway, sad malo o samoj glazbi.

Placebo – Placebo. Prvi album, iz ’96, čisti rock prožet emocijama i problemima, a ponegdje zvuči i kao punk rock. Melodičan, a opet pomalo sirov. Neki ga uspoređuju s Nirvanom, ali Placebo zvuči puno uhu ugodnije, a glas pjevača puno milozvučnije, nego skureni glas Kurta. Nakon prvog albuma mjenjaju bubnjara. Stari se zvao Robert Schultzberg.

PlaceboWithout you i’m nothing. 1998. Drugi album sa singlovima; pure morning, you don’t care about us, every you every me… Meni osobno najdraži. Puno više produkcije,a nešto manje rock energije. Na ovom albumu se dečki igraju s razno raznim efektima, te album ima i sporih i brzih i tužnih i energičih pjesama, ali zadržavaju svoj prepoznatljivi zvuk. Brian je prestao mutirati i ima malo dublji glas. To će se još popraviti na idućim uradcima. Ali, svakako album koji vrijedi preslušati, ako vas zanima kako zvuči bolja strana brit-rocka.

Black market music. 2000. Njihov najpoznatiji album s udarnim hit singlom slave to the wage (uz special k, black eyed, taste in men), meni je ujedno i najslabiji. Kao da im je malo ponestalo ideja. Pola albuma zvuči super, dok je druga polovica puno slabija. Malo su se pogubili na nekim pjesmama s tom produkcijom, pa zvuči na djelovima kao da su tu neke pjesme samo da bi popunile broj. Ali, svejedno, neloš album.

Sleeping with ghosts. 2003. opet se popravljaju te album ponovo ima noviteta, a i pjesme su bolje nego na predhodniku. Album nastaje u razdoblju američke invazije na Irak, pa cijeli album ima i jednu političku crtu, što je mali odmak od prijašnjih radova, kada su pjesme uglavnom baziraju na pjevačevim razriješavanjima emocionalne situacije. Singlovi su bitter end, special need, this picture…

Once more with feeling. 2004. Best of komplicija s dodatnim cd-om na kojem se nalazi 10 remixanih singlova. Taj dodatni cd je super, puno elektronike i zapravo, ovako bi remixevi trebali zvučati, ima tu i tehna, drum’n’bass-a, a i svega drugoga. Na prvom cd-u je suradnja s Davidom Bowie-om, promjenjene verzije every you every me i english summer rain, singl protege moi, prije izdan samo za francusko tržište a i otpjevan je na francuskom, te dvije nove vrlo dobre pjesme; ”i do” i ”20 years”. Eto, tu imate sve na jednom mjestu i ovo je dobar cd za otkrivanje placeba, ako još niste upoznati s njihovim radom.

Ako želite britanski rock bend, koji se ne boji igrati s elektronikom, a opet zadržavaju i punk-rock crtu, ako vam je dosta pjevača koji samo vrište u mikrofon i poslušali bi i nešto melodično, iskreno, emotivno a ne ljigavo, Placebo je bend za vas.

 

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>