Rage against the machine
Published On 13/12/2010 » 6858 Views» By Mexes » Glazba

Godina je 1992. Kasnije se ispostavilo da je to bila jedna odlična godina, barem što se glazbenih izdanja tiče. Između ostalog, zato jer su krivih četvero ljudi bili prepoznati kao mogući izvor zarade, te su samim time dobili šansu da potpišu ugovor za Epic. Zašto krivih? Evo zašto…

Rage against the machine

Ako ćemo ugrubo pogledati današnju scenu, znači mainstream, kojem su i rage against the machine nekad pripadali, ovo je otprilike ono što ćemo vidjeti. Hrpa iznimno netalentiranih zabavaljača u obliku raznoraznih pop zvijezdica, boy i girl bendova, koji ne samo da ne znaju svirati ni jedan instrument ili pisati pjesme, nego im drugi govore, primjerice, što da obuku na sebe kako bi bili u trendu. Ili u čemu već žele biti. A s druge strane hrpa isitih takvih zabavljača samo s gitarama u rukama, ali jakom podrškom izdavačke kuće koja ih onda pretvara u svoj igračke, određujući kako će izgledati, koje pjesme mogu proći, a koje ne. Kao alternativa tome, može se pronaći bendove ili solo izvođače koju su dobri, nisu samo došli lovu pokupiti, trude se, ali mahom nemaju nikakve veće incijative da svojim utjecajem ili novcem pomognu uvjetovati društvenu promjenu. I je, skupe se oni u neki Band Aid, i je, ima bendova kojima je isto jako stalo i javno istupaju (o njima kasnije) ili su javno istupali (the clash mi pada na pamet prvi), ali kad bi skupili sve što su drugi bendovi radili, pa gotovo kroz cijelokupnu povijest rock muzike (ili bilo koje druge) 20. tog stoljeća i usporedili to s radom rage against the machina… Nitko nikada ni blizu. Stotine prosvijeda. Stotine humanitarnih i inih akcija. Sviranje pred Wall Streetom pa ih policija odvodi sve u pritvor. Stajanje goli na pozornici kao prosvjed protiv cenzure i za slobodu govora. I još puno puno… Pomaganje Zapatistima u Mexicu, borba za oslobođenje Mumie Abu Jamala, izravno sučeljavanje s političarima preko svog radia koji su pokrenuli, borba za prava žena… Lista je podugačka. Ignoriranje djela i rada rage against the machine-a (ili drugi ljudi koji su imali slično ili isto djelovanje) je ignoriranje stvarnog stanja i događaja u svijetu, a ne slaganje s njihovim idejama i stavovima je znak da imate ozbiljnih problema sa svojom solidarnošću spram nepravedno potlačenih i izrabljivanih. I trebali bi ste se, barem zapitati o nekim stvarima.

Muzika? Jedan od najboljih i najkreativnijih gitarista današnjice, Tom Morello, jedan od najboljih ritam i bass sekcija, Brad Wilk na bubnjevima i Timmy Commerford na bassu, te neponovljivi Zack de la Rocha na vokalnim dionicama spojenih s genijalnim tekstovima, a sve skupa pretočeno u najbolji rap-rock koji ste ikad čuli. A na pozornici eksplozija emocija, istovremene ljutnje na krivce i ljubavi spram onih koji trpe nasilje. I ne, ne želim izdvajati neki album, pa čak ni pjesmu. Možda vam se muzika i ne svidi, ali ako vam se ne svidi sve ostalo oko benda, onda samo pogledajte u sebe i vidjet ćete zašto još uvijek postoje tolika sranja na ovom svijetu. Sve ostalo je, stvar osobne kulture i želje da se svijet promjeni na bolje. Bend se raspao 2001. godine pod još nepoznatim okolnostima, ali to nimalo ne umanjuje njihov rad. Jer kako bi Zack rekao; “You can kill a revolutionary, but you can’t kill the revolution!”

 

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>