Soundgarden
Published On 10/12/2010 » 855 Views» By Mexes » Glazba

Počet ćemo svoje putovanje sa Soundgardenom od 1991. godine. No, prije toga, vratit ćemo se nekoliko godina unazad, kad su potpisali svoj prvi diskografski ugovor i za njega dobili 180 000 dolara, na što je prva rekacija benda bila; Pa što ćemo mi s tolikim novcem?

SoundgardenMogu reći, u početku nisu napravili puno. Izdaju prvi dvostruki single ili ep “screaming life/fopp”, kojeg karakterizira neki šatro melodični metal zvuk i koji je zapravo loš. Vrlo. Nakon njega izdaju i prvi pravi album ultramega ok, na kojem se stvari malo poboljšavaju, ali i dalje mi se njihov zvuk ne sviđa. Osim pjesme “nazi driver” No, daleko od toga da su oni bili nepopularni u tom razdoblju kasnih osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Bend je imao sjedište u Seattle-u, gdje tamo raste nova scena, grunge, riječ najprije skovana da bi izdavačke kuću prodale klincima muda pod bubrege, a kasnije su horde deprimiranih klinaca tvrdile da su oni grungeri. Uspjeli su i Soundgarden ugurati u grunge, ponajprije jer su bili u prijeteljskim odnosima i imali suradnju s ostalim bendovima s te scene, a ponajmanje zbog same glazbe. Bilo kako bilo, prije ključne 1991. izdali su još jedan album, “louder than love”, koji se btw trebao zvati “louder than fuck”, ali izdvačka kuća nije dozvolila. S njim su postigli znatan uspjeh kod publike s hitovima poput “hands all over” ili “get on the snake”, ali ne i kod mene.

Dakle, godina je 1991. Soundgarden izdaje album pod imenom “badmotorfinger”. Pravo malo mračno, mistično, na trenutke i psihodelično rock remek djelo. I neka mi netko sad objasni kakva je točno veza između primjerice psihodelične pjesme poput “jesus chirst pose” i punk-rock pizdarijice zvane “smells like teen spirit”? Ili bilo koje druge s bilo kojom drugom ova dva benda. Nema je, braćo i sestre, osim ako ne mislite da je dovoljno da su dva benda iz istog grada pa da imaju i isti glazbeni pravac. Soundgarden je tehnički i svirački gledano bio puno nadmoćniji od svih ostalih iz te popularne grunge ekipe (nirvana, pearl jam, alice in chains, mudhoney…). A takav je i ovaj album. Odlično i kreativno odsviran, nije predug, a ni prekratak, ne rade se pjesme na shemu kitica-refren-kitica-refren-solaža-refren, nego na trenutke se izgubite u nekim pjesmama. Chris Cornell vokalno briljira, te će i danas mnogima ostati misterija kako je otpjevao neke stvari, a cijeli album ima psihodeličnu crtu zbog gitarskog umijeća Kim Thayila. Tekstova zbilja ima svakakvih, ali uglavnom zanimljivih, pomalo mističnih, koji će vam dati malo i razmišljati. Možda i njihov najbolji album.

A zašto možda? Zato jer su 1994. izdali “superunknown”. Ovaj je nešto duži i ima više pjesama, a samim time postoji i mogućnost da vas lakše umori. Ipak, nešto mekši i melodičniji od prethodnika, imao je odličnu prođu kod publike, a noseći single albuma, “black hole sun” za koji je spot napravio redatelj David Lynch, je i dan danas najpuštaniji spot na britanskom mtv-u. Album, barem meni ima i nekih pjesma koje su možda mogle biti izostavljene (“mailman”), a cijeli album je svakako promjena na prošli, ali nikako promjena na loše. To je sad već stvar ukusa, volite li malo više psihodelije ili malo više melodičnosti.

Njihov idući im je ujedno i poslijednji iz 1996. “down on the upside”, možda socijalno i najangažiraniji, iako soundgarden nije poznat po takvim tekstovima, imali su oni uvijek takvu crtu. Album, iako ima i brzih i sporih pjesama, zapravo je najmekši od svih i kao i scena koja je polako u padu, ovaj album nije dosegao popularnost prethodnika. To ne znači da je loš ili da ga treba preskočiti, dapače, siguran sam da ćete i na ovom albumu pronaći nešto za sebe, ako vas zanima rock muzika. Najpoznatija pjesma bi valjda bila “blow up the outside world”. Jedina zamjerka albumu bi bila da u nekim pjesmama ima malo previše ponavljanja i da je cijeli album mogao biti i kraći, iako nema baš neku očiglednu slabu točku.

Ako se želite pozabaviti “soundgardenom”, ja bih vam savjetovao da krenete od albuma “superunknown”, iako imaju i neki best of koji je izdala izdavačka kuća a nije projekt benda, a kasnije kud vas voda odnese, možda vam se svide i raniji uratci, meni nisu. I još samo mala napomena, jer sam dobio neke opaske od uredništva. Ocjene koje ja djelim su subjektivne i što veću ocjenu dobije neki album, to znači da je moja preporuka da ga poslušate veća, a ne da je on “objektivno” bolji, bolje tehnički odsviran ili bilo što drugo… ocjena je jednostavno, moja preporuka.

 

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>