Špreheri
Published On 04/12/2010 » 1366 Views» By Alba » Alba

Još od pamtivijeka vrijedi jedno nepisano pravilo – muškarci su ti koji osvajaju žene. Oni su predatori, a mi smo plijen. Frajeri nas prose, frajeri nas pozivaju van. U ZG frajeri jednostavno rečeno – zašprehavaju. I ta špreha je većinom toliko banalna (kao i sam koncept predator-plijen) da se može kategorizirati u par osnovnih tipova :

1. Sponzori – najkraće rečeno – frajeri koji imaju lovu. I samo to. Ta se grupa može podijeliti na dva osnovna tipa – sponzor primitivus i sponzor galantus.

Ove prve nalazimo u Sokolu (kako vrebaju oko šanka i na ulazu), Fontani, San Antoniu i sličnim mjestima gdje se vrti 100% primitivno, ovaj 100% domaće. Način prepoznavanja (često nepotreban, jer te zaskoče prije nego se uopće snađeš) sponzora primitivusa nije osobito zahtjevan – najčešće su stariji od 25,30 , pomalo već ćelavi ili zbrijane glave (oni koji prikrivaju ćelavost), raskopčane košulje, sa zlatnom lančugom oko vrata i urliču : «Oj Zagoro lijepa li si..»

Druga vrsta – sponzor galantus je malo lukavija. Oni se vrte oko Piranhe (to im je odnedavno glavno sjedište), a ni mjesta poput Baobaba, Papaye ili Hemingwaya im nisu strana. Njih je već malo teže uočiti jer se na takvim mjestima dobro uklapaju u ušminkanu masu. Obučeni su po posljednjoj modi, ipak sigurno je da im se na bar jednom odjevnom predmetu može pročitati D&G, Versace ili DKNY. Na nogama su im Paciottice, a oko vrata gore spomenuta lančuga (no najčešće, srećom, ispod majice). Također, često su i sinovi vlasnika diskoteka na Tuškancu. Za razliku od prvih kojima njihovo poznavanje hrvatskog jezika dopušta samo konstrukcije tipa «Ej mala, dobre sise, šta’š popit?» ovi drugi su razvili malo suptilniji pristup. Primjerice, ti si na šanku i prtljaš po prepunoj torbici tražeći novčanik, a on elegantno uleti s novčanicom, kao bude on platio, da se ne mučiš dalje.

Iako im se metode/pristup pomalo razlikuju, deep down oni imaju samo jedno za ponudit, a samo jedno i traže.

2. Plesači

Plesači su meni osobno najgori od svih «šprehera». Njih se može naći po svim diskotekama (Saloon, Best…), ali najčešći su u Aquariusu. I to subotom. To su vam oni koje u stvari ne vidiš sve dok te ne obgrle dvije ruke (faza 1) i dok se ostatak tijela vlasnika tih ruku ne priljepi za tebe (faza 2) i ne počne spuštat oko tebe (faza 3). Ja osobno faze 2 i 3 ne doživim baš jer se takvih riješim u fazi 1. Znakova prepoznavanja nema. Zato su i opasni. Ipak, budući da ih je 90% djeca Univerzijade (’87 godište) može ih se raspoznati po mlađahnom izgledu. Onih ostalih 10% čine studenti za koje nema isprike. Ajde, ovi su još mladi pa ne kuže, ali svi iznad ’87 godišta koji primjenjuju te metode su jednostavno jadnici. Kakva je to špreha?? Nikakva. Oni nisu u stanju niti smislit rečenicu tipa «Možemo se upoznati?». Pa da mi dođe Johnny Depp osobno i počne tako «plesat» oko mene pobjegla bih. Dobro, lažem, Johnny-ja ne bih odbila, ali ako niste on- odustanite.

3. Original špreheri

To su frajeri koji misle da se žene osvajaju pick-up lineovima. Ono, «Nice shoes,wanna fuck?» tipovi. Naravno da taj pristup pali, u porno filmovima primjerice, ali u ZG teško. No naši original špreheri (srećom) ne koriste takve pick-upove, nego se baziraju na komplimentima. Koliko god nama ženama bilo ugodno slušat komplimente, ipak znamo raspoznati kad netko (oprostite na izrazu) sere. Jer oni se ne zaustavljaju na «baš si mi slatka» što bi bilo prihvatljivo. Nee- oni su opčinjeni našom ljepotom, nikad nisu vidli tako dobru guzu, noge, lijepe oči bla bla. Osobno, najljigaviji ulet tog tipa sam doživjela kad mi je ćelavi razbijač kinda guy rekao «Naša djeca bi bila Miss Svijeta» . Odgovorila sam mu da se slažem, ako bi bila na mene.

Ova vrsta je široko rasprostranjena. Njih ima svugdje gdje ima i žena, ne može ih se prepoznati dok ti ne ulete. A tad je već kasno.

4. Pijavice

U pijavice mogu spadati i plesači i sponzori i original špreheri. Taj pridjev dobivaju svi koji se ne maknu nakon tvog odbijanja nego pile i pile dok ih stvarno nisi prisiljena izvrijeđati.

Primjera radi, evo izvornog transkripta mog posljednjeg susreta s jednim takvim:

«Hoćeš plesat samnom?»
«Ne, meni ti je to malo bezveze plesat tak s nekim u disku» (glumim pristojnost)
«Dobro, ajmo nešto popit»
«Ne, hvala, nisam žedna»
«Pa ti si tak komplicirana, ajde idemo sjest tamo» (pokazuje na kauče sastrane)
«Ma ne, dobro mi je tu» (jebote pileći mozgu, ako neću plesat s tobom , sigurno neću ni sjedit)
«Pa daj ajde, popij bar nešto»
«Ne» (sad sam već luda)
«Pa kakva si to ti. Ništa nećeš. Nećeš ić na šank, nećeš sjedit, nećeš plesat…»
«Hoću plesat, al ne s tobom»

Uglavnom, you get the point. Nakon još otprilike 5 minuta sam ga se riješila, ali za pola sata se vratio pozdravit me i tražio me broj!!!

Za takve nema lijeka. Jedino što ponekad pali je uprijet prstom u najveću mrgu za šankom i reći «Ono tamo mi je dečko, otišao je po piće. Što si ono trebao?»

Pretpostavljam, da sam muško da bi i meni bilo teško smišljati kako uletit curama. Ali sigurna sam da bi pokušala ili nekim duhovitim komentarom, ili jednostavno «Simpa si mi, jel se možemo upoznati?» Takav simple i nenapadan ulet me još nikad nije nagnao da otpilim autora. Bar ne odmah.

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>