The Century Club
Published On 14/12/2010 » 1549 Views» By Darko » Cuga

Jedna od rijetkih stvari na kojima možemo zavidjeti Amerima je definitivno studij. Naravno da ne pričam o naobrazbi već o provodu tokom studiranja. Oni su i izmislili onu dobru staru “There is a time and place for everything and it’s called college” i bome to im je jedna od pametnijih…

pijanstvoSvi smo čuli za njihova bratstva i mislim da ćete se složiti samnom kad kažem da to mora biti ludnica. Po onome što sam našao na netu i što sam vidio u filmovima mogu zaključiti da se takve zabave ne nalaze lako u Hrvatskoj. Jedna od njihovih izmišljotina je i The Century Club. Naime to je dio inicijacije “pravih cugera”. Pravila igre su vrlo jednostvna – morate popiti svake minute 0.03 L pive i tako 100 minuta. Čini se jednostavno, no nije baš tako :).
Naime nismo odoljeli iskušati svoje cugerske vještine pa smo se bacili na posao, sjeli u birc, donijeli svako svoju mjericu od 0.03 i naručili prvu pivu. Naravno bitno je točno pratiti vrijeme (što pred kraj može predstavljati prilično veliki problem) pa vam je prijeko potrebna štoperica i po mogućnosti osoba koja će vas u kasnijim trenucima podsjećati da je već prošla vaša minuta :).

Hrabro smo odlučili sami si mjeriti vrijeme, natočili prvu čašicu i pokrenuli štopericu. Prva mjerica je naravno bila prilično ugodna. Kreće nabrijavanje i, na našim prostorima uobičajeno, “ovi ameri su papci” spike. Već oko desete čašice shvatite da ste tek na desetini puta i da je malo naporno stalno točiti/cugati/pratiti sat, ali nabrijavanje je tek počelo. U trenutku kada se dođe do trećine puta popili ste dvije pive i nikome još ne pada na pamet odustajanje, ali oni pametniji problijede, a na licima im se vidi “Brijem da sam najebao” look.

Nešto iza polovice dolazimo do kritične točke i u slučaju da se niste dobro najeli nečeg masnog nego npr. ribe ne piše vam se dobro… Imajući na umu da sam se prejeo samo brodeta taj dan možete shvatiti zašto sam izgledao kao promućkana, upravo otvorena, boca pive ubrzo nakon što je prošao jedan sat od početka. Olakšan za taj teret izmućkane pive u trbuhu vratio sam se, izgledajući nešto malo manje žuto, za stol i nadoknadio tri čašice koje sam zaostajao…

Nepotrebno je napominjati da je zadnja trećina prilično zeznuta. Naime za one kojima slabije ide matematika upravo ste popili četiri pive u nešto više od sat vremena i ostaje vam 33 minute da popijete još dvije. Već oko osamdesete minute postalo mi je opet loše, a i kompanjonu s kojim sam cugao se izbrisao osmijeh s lica koji je zamijenila skoncentrirana faca blago zelene boje :). Nešto prije kraja opet silno bućkanje u mom želucu dolazi do izražaja i opet savršeno imitiram fontanu. Vraćam se na svoje mjesto i nadoknjađujem opet dvije čašice koje sam propustio misleći si “Još ih je samo par ostalo, ali kako ovaj peder pored mene još to sve drži u sebi?”. Minute lete kao sekunde i samo čekate kraj. Zabavni dio odavno je prošao i sad se radi isključivo o preživljavanju. Konverzacija se svela na minimum još prije nekoliko desetaka minuta, no ovakav muk i izrazi lica bili su za pamćenje (šteta što se baš i ne sjećamo najbolje :). Sad dolazi do pravog peha. Naime lik do mene na predzadnjoj prepreci popustio je i nešto pive vratio je na ovaj svijet kroz organ koji inače služi samo za unos pive tako da smo obojica došli do cilja, ali ranjenog ponosa…

Eto to je bila priča o našem, moglo bi se reći prilično vatrenom, krštenju i ulasku u ovaj “prestižni” klub. Više riječi bilo bi suvišno, a na vama je da nas nadmašite i uđete u ovaj klub neokaljani… Može li se? To vi nama recite :)

 

Share this post
About The Author

Mr. Know-it-all

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>