Tko traži, naći će
Published On 04/12/2010 » 772 Views» By Alba » Alba

Frazu «Ali ja ne mogu naći normalnog dečka» ili njenu inačicu «Pa gdje su normalni dečki?» sam sama izgovorila, a i čula valjda tisuću puta u životu. To je druga rečenica (poslije «Debela sam, jel da?») koju ženski spol najčešće izgovara…

«Debela sam» fraza se u mom vokabularu nikad nije ukorijenila, ali ova druga mi vrlo često padne napamet. Osobito nakon što se za mog sadašnjeg princa ispostavi:

•  da je već nečiji tuđi princ pola godine
•  da mi je to «zaboravio reći»
• da je emocionalno hendikepiran i može ostvariti čvršću povezanost samo sa daljinskim upravljačem
•  da mu je nepoznat pojam «monogamija»
•  da voli biti u simbiozi umjesto u vezi

Bilo koji od ovih razloga nužno povlači napadaj bijesa i gore spomenutu rečenicu. Barem kod mene. No, kako sam ja tip za akciju a ne za sjedit doma i plakat, kotačići u mojoj glavi su se lagano počeli vrtit (da, lagano, helou pa plava sam). Za početak, što ja uopće tražim? Pa, normalnog dečka. Ali, kako definirat «normalno». Hm, da ne kompliciram sad tu..normalan dečko ti se sviđa izgledom (nebitno je li crn, plav, visok, nizak..svatko ima svoje preference, u to neću ulazit), privlači te, može zadržati tvoju pažnju isključivo razgovorom (bez onih drugih hm… podlih taktika za uvjeravanje da su bolji nego što jesu :-)) određeno (duže) vrijeme i ne prepoznaje se u nijednoj od gore navedenih kategorija. Za početak, dosta.

Ali, gdje to naći pitate se sad. Nakon što sam davnih dana zaključila da je vani teško naći nekog takvog (ne zato jer normalni dečki ne idu van- da je tako ne bi bili normalni, nego zato jer zaglušujuća buka, alkohol i gužva nisu atmosfera za tražit i «prepoznat» normalnog frajera) počela sam razmišljat gdje onda. I odgovor mi je sinuo jedne spasonosne srijede oko 2 popodne. Taman kada sam digla pogled s knjige i tupo se zabuljila ispred sebe predamnom je prošetala najbolja guza koju sam ikad vidla. Tj. njen vlasnik, čija je i faca, kao i pozadina bila itekako vrijedna pogleda. Tada sam shvatila- umjesto usklika «Eureka!», moje otkriće je bilo popraćeno treskom knjige, koju sam u trenutku zanesenosti laktom srušila na pod. Koji pod? Pa pod 4. kata Nacionalne i Sveučilišne Biblioteke u Zagrebu :-) Da, oni najbolji odgovori su ujedno i najjednostavniji. NSB..zgrada kraj koje prolazim svaki dan po dva puta, i u kojoj sam istrošila sate i sate zaista učeći dok mi nije došlo do glave za što bi još mogla poslužiti.

U NSB-u je gotovo uvijek gužva, a veći broj ljudi znači i veću mogućnost pronalaženja nekog tko ti se može svidjet. Toliko studenata (muškog spola) na jednom mjestu je moguće naći samo na brucošijadama, ili «muškim» faksevima. A kako ja studiram na faksu gdje na jednog frajera dođe otprilike 12 žena, onda moja fascinacija ovim mjestom više i nije toliko čudna. Za pretpostavit je da frajeri u NSB nešto i uče (tu i tamo), dakle ne bi trebali bit tupavi. Prvi zahtjev je zadovoljen. A među toliko njih nije problem naći i onog koji će ti zapet za oko .A sad, kako stupit u kontakt s dotičnim je stvar osobnog izbora. Koja je najbolja metoda, ne znam. Jer, da znam, mislim da bi imala pametnijeg posla, a ne pisati kolumne :-)

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>