Točno u podne
Published On 03/12/2010 » 843 Views» By Crni » Ljubav i seks

Prije ili poslije (ako ste te sreće) u ozbiljnoj vezi doći će trenutak kada ćete morati upoznati roditelje svoje ljubljene. Do sada ste uspješno pronalazili izlike da bi izbjegli taj koban susret, ali duboko u sebi znate da se vješala pripremaju, a vi samo odgađate trenutak kada ćete sami sebe objesiti. Naravno, uvijek se može dogoditi da im se zapravo i svidite, ali ako tražite čuda, brijem da vam je bolje igrati loto.

Jedno lijepo popodne ležim izvaljen na njezinom krevetu, gledam telku, cura pored mene, stan prazan… “E, da… Skoro sam ti zaboravila reći! U nedjelju si pozvan na ručak.” U prvi tren samo kimnem i nešto promumljam u stilu “mhm”, te nastavim gledati telku. I onda mi dođe do glave šta je upravo rekla! “Kaj!?” Zbunjeni izraz lica, koji polako prekriva mrštenje, jasno mi daje do znanja da reakcija “nije baš” ona koju je očekivala. Da bi smirio situaciju počnem se truditi svom snagom kako bi joj lijepo objasnio da ne mogu doći jer moram… Naravno cijelo vrijeme u glavi imam sliku staroga panja koji samo čeka trenutak na samo da malo “muški” porazgovara sa mnom i objasni mi kako se treba ponašati s njegovom princezom! To nikako ne koristi mojoj koncentraciji i sposobnosti muljanja, pa me prokuži i prije nego sam se probao izvući s nekom “neodgodivom” obavezom, naravno koja će potrajati cijelu nedjelju, a vjerojatno i nekoliko sljedećih. Budući da to nije prošlo, pokušavam joj objasniti da mi ideja i nije “prebajna”. Petljam nešto s “neugodno” i “bed mi je da kuhaju za mene” dok ne provali kao iz topa: “Pa, kaj te strah?!” Zagrcnem se slinom, a onda ponos proradi i “Naravno da nije!” “Znaći dogovorili smo se! Idem im javiti!”. S telefonom u ruci istrčava iz sobe, prije nego sam se snašao, i zapečaćuje mi sudbinu. Pas m…! Ostatak dana provodim s mučninom u želucu… Ako ništa drugo, do ručka ima još par dana, pa imam vremena naučiti za koji k… služi onih 50 različitih žličica. Ali kada bi to samo bilo tako jednostavno! Do subote sam skroz zaboravio na ručak, a poslije popodnevne fuce, praktički produžim na rođendan… Od koga? Pa, naravno od Štefa koji časti, s čim drugim, nego s onim svojim zagorskim kiselišem! Činjenicu da sam litru koja je ostala na prošlom rođendanu uspješno koristio kao otrov za štakore me nimalo ne zabrinjava. Ipak je ovo Štefov rođendan. Kao slučajno, netko u ponoć izvadi još svoju domaću brlju za poklon.

Neko uporno zujanje me natjera da otvorim oči. Zbunjeno gledam gdje sam kada, nakon 15 s, shvatim da zvoni telefon. “GDJE SI TI?! JEL TI ZNAŠ DA JE RUČAK ZA POLA SATA!!!!!!!!” Izletavam iz kreveta, ambiciozno, popušta mi noga i ispada slušalica. Popikavam se sam preko sebe i pokušavam dohvatiti telefon. Napokon mi uspije: “Daj se smiri! Naravno da znam. Bio sam pod tušem i sam da se spremim i evo me odmah”. Uz rječnik koji ju nisu naučili starci prekida. Oblijeva me hladan znoj, jedva stojim na nogama, i pužem pod tuš. Dok bezuspješno pokušavam isprati smrad sa sebe trudim se prisjetiti šta je bilo jučer. U 20 min se “uredim” i prije nego krenem odem po sok. Sretnem buraza koji s udaljenosti od 3m “primjeti” moj osvježavajući parfem. Izgleda da unatoč svom trudu još uvijek bazdim ko da sam lokao prošlu noć. Kakvo iznenađenje! Pomiren sa sudbinom, izlazim iz stana. Dok teturam po cesti ekipa me gleda ko da imam ptičju gripu, a ja počinjem slutiti da ovo neće proći dobro. Naprosto je zapanjujuća moja inteligencija! Zar ne? Ne?!

Vrata mi otvara moja ljubav i jedan pogled na mene naslonjenog na štok govori sve. Hrabro zakoračujem unutra, dvaput, budući da sam prvi put zateturao unatrag, nabacujem smiješak i pozdravljam. Nekako, na brzinu, obavimo pristojnosti i brzo idemo jesti jer se hladi… To nema nikakve veze s činjenicom da kasnim 20 min. Uspijevam nekako odgovarati na pitanja bez petljanja jezika i preživljavam ručak uz manje incidente. Prolivenu čašu po svečanom stolnjaku i činjenicu da mi je vilica ispala iz ruke, nitko nije uzeo previše k srcu. Nakon što odbijem ponudu starog za nečim jačim dobivam “pogled”. S vremenom me početni adrenalin popušta i sve mi je teže pretvarati se da nemam nikakvih posljedica od prošle noći. Oči me peku, glava puca, želudac pokušava počiniti samoubojstvo, a i desetak mušica koje mi se konstantno motaju oko glave me već nerviraju. Bez obzira na moje mahanje, iz nekog čudnog razloga, uvijek se vrte u krug samo oko mene!!

Na kraju, završi i taj ručak i uz zahvale na brzinu se spremim i zbrišem doma. Teturajući do doma shvatim da ovo zapravo i nije bilo toliko strašno. Starci su joj fora, stara jebeno kuha (što namjeravam sljedeći puta iskoristiti tj. doći ću trijezan), nisu mi srali što sam pijan (i oni su shvatili… Ko bi reko?)… Kada se samo sjetim svih muka koje sam proživio da ih izbjegnem do sada! Zadovoljno se izvalim u krevet, ponosan što je sve proteklo glatko i tren prije nego se onesvijestim shvatim da će me sutra cura objesiti (naravno na samo… da ne bi bilo svjedoka). Ah… Valjda će shvatiti kroz koji sam pakao prošao, pa mi se smiluje. Konačno, sad je na njoj da upozna svoju potencijalnu svekrvu :).

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>