Umag za početnike
Published On 04/12/2010 » 1792 Views» By Alba » Alba

Grad. Sam grad Umag najbolje opisuje riječ običan. Ni po čemu poseban (ako što je primjerice Rovinj po Eufemiji) primorski grad čiji centar čini dugačka, ravna riva koja je s jedne strane (tipično balkanski) okružena štandovima, a s druge (isto tako balkanski) sladoredarima koji zabavljaju masu bacanjem kuglica sladoleda i hvatanjem istih u kornet. Dobro, ne bih bila u pravu tvrdeći da Umag kao grad nema ništa. Centar grada predstavlja Trg, koji se nalazi odmah na rivi i na kojemu je smještena crkva Uznesenja BDM koja se, koliko god to čudno zvučalo prilično dobro uklapa u trg okružen kafićima. Vjerojatno zbog svoje nenametljive arhitekture. U centru je najbolje ujutro sjest se na kavicu u jedan od tih birceva na glavnom trgu, promatrati kako grad pomalo oživljava i uživati u pogledu na more.

Umag je vjerojatno jedinstven po tome što, za razliku od ostalih gradova na Jadranu zabava nije u gradu, nego u turističkom naselju Stella Maris, što predstavlja spas za one jadne turiste koje baš zbog toga manje «gule» raznorazni turistički vlakići koji bi ih inače vozili do mjesta gdje je zabava. Ipak, za one koji su čvrsto odlučili gledati «atrakcije» na rivi turistički vlakić, i to turistički vlakić koji «guli» zaista postoji, a cijena vožnje je 10 kn, isto kao i za one koji bježe od tih istih «atrakcija» iz grada u turističko naselje.

Zabava. Zabava u Umagu je jako promjenjiv pojam. U onih tjedan dana koliko traje Open u Umagu je ludnica, «špica», a onaj ostatak sezone, vlada već poslovično mrtvilo po kojem smo poznati. Budući da sam ja, kao i svi ostali, bila za vrijeme turnira, shavtite ovo i s tog aspekta.

Ako otpišete mjesto gdje se vrte narodnjaci (na ulazu u parking glavnog terena, pojma nemam kak se zove) i prazan disko imenom i izgledom «Dvorac», za izaći navečer postoje 2 mjesta: cocktail barovi Hemingway i Macumba. Hemingway je razvikaniji, međutim, budući da je on tamo otvoren samo dok traje Turnir (da, kao putujući cirkus- nema turnira, nema Hemingwaya) uređenje baš i nije vrhunsko. Ipak, prostor je velik, lokacija idealna (nasuprot glavnom terenu), a sve ostalo ovisi o količini alkohola koju ste unijeli u sebi (jer ga u bocama, očito, ne možete unijeti). Iako je krcato, prostora se ipak nađe, ako nigdje, onda uz neki od šankova (kojih, čini mi se, ima 4). Muzika je komercijalna do otprilike 1h, a onada dođu neki šatro-razvikani DJ-i i polugole tete koje plešu, i uz dum-dum-tras-tras muziku party može početi.

Kad vam to dopizdi (a vjerojatno hoće), selite se stotinjak metara dalje u Macumbu. Macumba se nalazi odmah pored plaže, ali s plaže ne možete ući u nju (što ipak nije toliki paradoks kao sad me ima-sad me nema Hemingway). U usporedbi s Hem-om, Macumba je malo, ali zgodno mjesto, koje actually ima i unutrašnji dio i wc-e (za razliku od Hemingwaya), i jedan šankić na terasi. Muzika je dobra, što vjerojatno i privlači tolike ljude pa ste zbog nedostatka prostora prisiljeni stajati i izvan za to predviđenih dijelova, što uzrokuje uništavanje obuće crvenom zemljom (provjereno na novim bijelim japankama).

Klijentela na tim mjestima je standardna- Talijani koji bare, maloljetni Nijemci, polugole cure i curice…a tu i tamo zaluta i poneki tenisač.

Turnir. Ono po čemu je Umag najpoznatiji je naravno, Croatian Open. Ono po čemu je Croatian Open najpoznatiji je Carlos Moya. A ono po čemu je najpoznatiji Moya su hostese. Umag ne bi bio Umag da nema tih hostesa. To su vam cure koje je lako prepoznati po tome što usred bijela dana moraju nositi jarkocrvene suknjice, i stajati na ulazima na terene u štiklama. Ipak, s obzirom na priliku motanja oko tenisača vjerojatno im to ne pada preteško. Umaške hostese su poznate po svojoj ljepoti. E sad, ja kao ljubomorna ženska ću reć da me po tom pitanju baš i nisu impresionirale, no ja ih nisam vidjela niti pola, a među hordom od 125 žena se mora naći nešto dobro. Ne možete me uvjerit da se Carlos vraća bezveze svake godine.

Kao i sve ostalo, i turnir tj. tereni na kojima se igra su smješteni na glavnoj gradskoj plaži koja je, iako gradska od grada udaljena dobrih 5 kilometara, ali u centru Stella Marisa. i zato je cijeli dan tamo mooving. Mečevi (barem oni pred kraj turnira-četvrtfinale pa nadalje) se igraju iza 5 popodne pa taman stignete s plaže navuć nešto pristojno na sebe (kad ste vidjeli klošare u gledalištu na teniskom meču) i pravac mečevi. Ako sjednete ispred ili preko puta glavnog semafora doživljaj je fenomenalan. Sjedenje na bočnim stranama ne preporučam jer neprekidno okretanje glave lijevo-desno ostavlja posljedice.

Pomaknuti se, ući ili izaći smijete svaki 3. gem, ili na kraju seta (dok igrači sjede), tako da točnost pri dolasku na meč baš i nije nužna. Jedino kada igra Moya tribine se osjetno više popune pa je bolje doći ranije. Ono što je dobro jest da karte vrijede za sve mečeve tog dana, pa kad vam dojadi napucavanje loptice, možete komotno ispod terena na ćevape, kojih se za hrvatske standarde, dobije začuđujuće obilna porcija. A i fini su.

Sve u svemu, turnir je odlično organiziran, i zabavan, pa ako i ne volite previše napucavanje loptice vamo-tamo u svoj toj strci i događajima oko turnira sigurno ćete naći nešto i za sebe- ako ništa drugo, vatromet nakon finala je odličan.

Plaže. Prilično iznenađujuće, ali Umag ima zaista dobre plaže (što potvrđuje i priličan broj plavih zastavica na umaškoj rivijeri). Iznenađujuće zato što, za razliku od uobičajenih istarskih stjenovitih plaža u Umagu možete naći i pijesak. Doduše, možete ga naći ako otplivate 20-ak metara kroz fuj dio koji uključuje stijene i morsku travu. Dotični pijesak se nalazi na Gradskoj plaži koja je poprilično velika (mislim, zato i je Gradska) , i spaja se sa hotelskim plažama turističkog naselja (no razlika se primjećuje samo u finim ležaljkama na hotelskim). Plaža pruža mogućnost ulaska u more preko stijena (nepreporučljivo),betoniranih stepenica ili malo dalje, preko šljunka. Dakle, ponešto za svakoga- i za mazohiste, i za neplivače, i za one ostale (uključujući i djecu). Pijesak je fakat fora- kada vam dosadi plivanje, samo stanete i možete se odmoriti na pijesku, bez popratnih sadržaja kao što su dosadni klinci u plićaku (jer se ovaj pijesak nalazi na malo većoj dubini).

Sadržaji na plaži su uobičajeni- slastičarne, 2-3 birc-restorana, i gore spomenuta Macumba, ako se stvarno ne možete suzdržati od cuganja ni po danu.

Na Umaškoj Gradskoj i obližnjim plažama je populacija čehinja u tangama i talijanki u toplesu poprilično mala, pa stoga za slične prizore vjerojatno treba prošetati koji kilometar gore (u smjeru suprotnom od Grada)…pa tko voli, nek izvoli.

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>