Vozači ljepšeg spola
Published On 10/12/2010 » 831 Views» By Lana » Lifestyle

Žena sam i vozač u isto vrijeme. Dobro, to da sam vozač je relativan pojam, ali, da, ponosni sam vlasnik roze knjižice za koju su mi u MUP-u rekli da je vozačka dozvola. Dobila sam ju, naravno, zahvaljujući urođenom talentu koji je došao do izražaja tek kada sam vozačkom ispitu pristupila četvrti put. Nakon otprilike 30 dodatnih sati vožnje, ispitivač je zaključio da sam profesionalac, te mi uz čestitke i kiseli osmijeh drhtavim rukama tutnuo plavi papirić kojime se podiže taj vrijedni dokument…

To je sve bilo jako davno i sada sam se jako popravila. Na primjer: znam gdje je kuplung (to je ono lijevo) i gas (desno). Kočnicu obično napipam negdje između njih. Tako i većina žena. Znaju one voziti. U teoriji to i nije tako teško. Vežu se, upale auto, narihtaju retrovizore da se lijepo vide sa svih strana i iz svih kuteva.

žene i vožnjaUvijek svi komentiraju kako su dječaci, ovaj muškarci, bolji vozači od žena. Možda to i je istina, ali žene imaju jednu veliku prednost. Pogađate – to je naša urođena ženska intuicija. Evo, neki dan stojim ja na semaforu – bilo je zeleno, ali u tom trenutku javi se moje šesto čulo i ja ne krenem. I kao da sam znala, ni 10 s kasnije, eto crveno. Čisti primjer ženske intuicije – i razmišljam ja tako, ponekad prekinuta u tome od strane nečije trube ili prilično prostih riječi i gestikulacija, o tome zašto svi govore da žene loše voze? Ne razumijem. Npr. Lijep je dan, otvorena cesta, suha i super, zapičim se ja, šta ne bi? Pa ne želim smetati ljudima iza sebe. Pičim ko vjetar, ali primijetim da me svako malo uz zvuk trube prestižu automobili. Pa kako? Vozim barem sto. Pogledam ja na kazaljku koja pokazuje negdje između 40 i 50 (bliže je 50, molim lijepo). Dobro, to je blizu stotke, ne vidim zašto se ljudi nerviraju.

Vožnja gradom zna biti mnogo stresnija. Tako je mene dočekala neugodna situacija u nepoznatome kvartu – policija. Maše meni policajac onom svojom kretenskom ‘stop’ palicom. Gledam na brzinomjer – piše 15. Pa bože, od kad ikad je 15 prebrzo?! Stanem ja (uz škripu kotača) i meni policajac: da jel’ ja znam koliko sam ja vozila? S najnevinijim smiješkom kažem mu istinu, a on meni da sam napast na cesti i opasan vozač. Na moje zaprepaštenje, rekao mi je da sam vozila presporo . Presporo? PRESPORO!? Moj auto NE MOŽE ići presporo! Kreten. Dobro, nisam dobila kaznu zahvaljujući suzama i obećanju da ću se poboljšati, ali još uvijek mislim da se on zabunio.

No, nemojmo se zavaravati. Svakim novim danom mi učimo. I sama sam primjer za to. Eto, tek nedavno sam upoznala svoj auto u tančine tako da sad znam kako se isključi ona iritantna lampica-uskličnik – spusti se ručna. Jednostavnije ne može biti.

 

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>