Žena kojoj sam čitao (Bernhard Schlink)
Published On 09/12/2010 » 8425 Views» By Zrinka » Knjige

Žena kojoj sam čitaoRoman smješten u poslijeratnu Njemačku, ispričan riječima Michaela Berga, čovjeka koji je kao petnaestogodišnjak doživio ljubavnu vezu koja ga je obilježila za cijeli život. Ona je bila odrasla žena koja mu je igrom slučaja pomogla kada mu je pozlilo na ulici, kojoj se jednom pošao zahvaliti i iz toga se rodio taj neobičan i za njih oboje sudbonosan odnos. On joj naglas čita, a zatim vode ljubav… Nakon nekog vremena ona iznenada odlazi iz njegovog grada i on ostaje pun pitanja na koja nikada neće naći odgovore. Njegov život se nastavlja i kao student prava ponovno ju susreće kao optuženu u jednom sudskom procesu koji prati njegova studijska grupa. Optužena je za nacističke zločine, jer je bila jedna od čuvarica u logoru radi kojih je skupina žena živa izgorjela u požaru. Tada ona ponovno ulazi u njegov život i na površinu ispliva gomila pitanja vezanih uz njihov odnos, ali isto tako i pitanja etike i morala. Progoni ga činjenica da je volio ženu koja je zločinac, ali jednako tako se pita i što je sve od njihova odnosa bilo stvarno. Veliko pitanje poslijeratnih generacija: kako se pomiriti s činjenicom da su nama najbliži ljudi, oni koje volimo, činili neke od najstrašnijih, nezamislivih stvari? Može li se to uopće prihvatiti, shvatiti i pomiriti se s time, ili jednostavno volimo koga volimo i tu nema pomoći? Michael joj i kao odrastao čovjek nastavlja čitati i čini to sve do njene smrti… Od nekih se odnosa nikada ne može pobjeći, ma koliko mi to željeli. A od nekih ne želimo pobjeći, ma koliko željeli da to poželimo. Samo treba znati stvari staviti u pravu perspektivu i na pravo mjesto. I ostaviti ih tamo.

Odlomak:
„ …U međuvremenu je prošlo deset godina. Prvih godina nakon Hannine smrti mučila su me stara pitanja, jesam li je iznevjerio i izdao, jesam li joj što ostao dužan, jesam li bio kriv što sam je volio, jesam li se i kako morao otrgnuti od nje. Ponekad sam se pitao jesam li odgovoran za njenu smrt. A ponekad sam bio bijesan na nju i ono što mi je učinila. Sve dok bijes nije izgubio snagu, a pitanja postala nebitna. Što sam učinio i što nisam učinio i što je ona učinila meni – sve je to, eto, postao moj život.

Odluku da ću pisati o Hanni i sebi donio sam neposredno nakon njene smrti. Odonda sam tu priču ispisao više puta u glavi, svaki put malo drugačije, svaki put s novim slikama, djelićima radnje i misli. Tako, pored verzije koju sam uistinu napisao, postoje i one druge. Jamstvo za to da je ova napisana ona prava, leži u tome da sam tu verziju napisao, a ostale nisam. Napisana je verzija željela da je napišem, ostale to nisu željele.

U prvi sam mah želio napisati našu priču kako bih je se oslobodio. Ali, sjećanja se nisu usredotočila na taj moj cilj. Onda sam primjetio kako mi priča bježi, pa sam je pisanjem želio vratiti, ali ni to nije namamilo moje sjećanje da iziđe na vidjelo. Već nekoliko godina puštam priču na miru. Sklopio sam svoj mir s njom. I vratila mi se, detalj za detaljem, i to na jedan zaokružen, završen i ispravan način, način koji me više ne rastužuje. Kako je to tužna priča, dugo sam mislio. Nije da sad mislim da je bila sretna. Ali mislim da je točna i da je usto potpuno nebitno pitanje je li bila tužna ili sretna.

Tako svakako mislim u trenucima kad jednostavno mislim na nju. Ali, kad sam povrijeđen, ponovno se vraća povrijeđenost koju sam iskusio kad sam se osjećao kriv, vraća se isti onaj osjećaj krivnje, a u današnjoj čežnji, današnjoj nostalgiji za domom, osjećam čežnju i nostalgiju onog vremena. Slojevi našeg života tako se gusto slažu jedan na drugi da poslije uvijek iznova susrećemo ono ranije, ne kao nešto završeno i obavljeno, već sadašnje i živo. To mi je jasno. Iako mislim da je to ponekad teško podnijeti. Možda sam našu priču ipak napisao zato što sam je se želio riješiti, iako to ne mogu…“

 

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>