Zimske radosti
Published On 04/12/2010 » 1325 Views» By Crni » Lifestyle

Iako ljeto pruža više mogućnosti za razne «outdoor» aktivnosti i zima može ponuditi brojne mogućnosti za zabavu, ali će možda tražiti malo više kreativnosti. I tako, da vas potaknemo na ideje, zaputili smo se u izgradnju «Zagrebačkog bisera» – jedine grude koja se vidi golim okom s Mjeseca.

Kako bi bili neometani, odlučili smo se zaputiti na ovaj pothvat navečer. Zbuksali smo se u auto oko pola 11. Nas petero, s cugom u gepeku, otisnulo se na zabačenu livadu gore na Srebrenjaku (budući da se snijeg kod nas u nizinama otopio). Kada smo došli do željene livade, iznenadila nas je gužvica koja je bila gore. Izgleda da nismo mi jedini koji se upuštaju u ekstremne pothvate, ali moram priznat da je izlaganje «mini me-a» polarnoj noći malo previše hazard za moj ukus.

Iz prijašnjeg iskustva odlučili smo se zbuksat na povišeni dio livade (nek gravitacija radi za nas). Pive smo zatrpali u snijeg ,da se malo zagriju, a mi smo se bacili na posao. I, kako to obično ide, počeli smo s malim (mislim na grudu :)). Kažu da kod svakog velikog projekta uvijek iskrsnu nepredviđeni problemi. Ni naš slučaj nije drukčiji (ipak se tu radi o velikom pothvatu). Netko je zaboravio rukavice, netko je ostavo fotić u autu (i glavni fotić doma), a glavni biser je zaboravio napuniti baterije od jedinog uređaja (onaj fotić u autu op.a) koji može dokumentirat povijesni događaj. Ali, kao i svi veliki inženjeri, tako smo i mi improvizirali. Naravno, najbliži je otišao doma po rukavice i fotić. Dok je taj nepredviđeni zastoj trajao, prikratili smo vrijeme grijući krv alkoholom.

Malo po malo, naša grudica je prešla u grudu, pa u grudetinu, a do trenutka kada je postala gromada znoj je već dobrano kapao s nas. Možda izgleda lagano, ali pomaknuti grudu promjera više od 1,5 m nije sitnica. Da se pripremimo na sve veće napore koji su pred nama odlučili smo napraviti malu pauzu i razgibati se (naravno uz grudu). I tako su započele egzibicije: preskakivanje grude, stoj na grudi itd., ali kako je alkohol uzeo svoj danak nisu sve uvijek završile baš onako kako je bilo planirano, na našu zabavu. Nakon toga bacili smo se natrag na posao. Unatoč svom našem trudu, nakon nizbrdice, gruda se nije baš puno više pomakla (prema Fer-ovskim kalkulacijama težina je premašila 1.5 t). Tada smo odlučili da ćemo napraviti fotosession . Kako je kvaliteta rezervnog fotića malo jača, za nagradu smo dobili guranje auta kroz pola metra snijega da dobijemo bar neko osvjetljenje, makar se i on nije pokazao baš korisnim. Za završetak našeg projekta dodali smo na grudu toranj da ju učinimo malo spektakularnijom. U pola 4 promočeni i iscrpljeni pokupili smo se doma, a iza sebe smo ostavili 8 svjetsko čudo.
Slijedeće jutro probudio sam se u agoniji. Bol u cijelom tijelu i masnice na ramenima ostavile su traga na meni. Iako ovakve upale nisam imao od zadnjeg puta kada su me starci natjerali da pospremim sobicu, da mogu birati ne bih oklijevao niti sekunde da ponovimo ovaj pothvat. Samo se nadam da to neće biti do slijedeće zime!

Kako je izgledao naš pokušaj pravljenja ogromne snježne kugle, pogledajte ovdje!

Share this post
About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>